Piše: dr. sc. Zdenko Balog
U župi Križevci štovanje svetog Valentina posebno je rašireno i dokumentirano od polovine 18. stoljeća. Korijeni su mu i raniji, no poticaj većoj popularnosti sveca daje postavljanje oltara Svetog Valentina u župnoj crkvi 1766. godine. Radi se još o staroj župnoj crkvi Svetog Križa, a spomenica navodi da je 14. veljače 1766. posvećen oltar.
Na njega je postavljen kip koji je ranije stajao na glavnom oltaru. Uz ovaj kip i uz sveca vezana je posebna pobožnost, te je svetac zazivan u različitim nevoljama, nesrećama i bolestima. To je vjerojatno i bio povod da se u crkvi podigne poseban oltar njemu na čast.
Nakon što je bivša pavlinska crkva Svete Ane postala župnom, u vizitacijama čitamo da se u njoj 1796. nalazi oltar Svetog Valentina. Teško da ćemo pogriješiti ako pretpostavimo da je to isti oltar koji je iz crkve Svetog Križa premješten u novu župnu crkvu. Više je razloga za takvu pretpostavku: Izrada oltara bila je skupa, a oltar je u vrijeme promjene sjedišta župe bio još gotovo nov, pa ga je bilo razumno postaviti u novu župnu crkvu.
Istovremeno, posebna pobožnost i štovanje naroda prema svecu bogato je dokumentirana doživjela svoj vrhunac baš postavljanjem ovog oltara, pred kojima su se izgovarali zagovori i molile milosti svetog Valentina. Pobožnost puka nije dosezala apstraktne pojmove eteričnih duhovnih zagovornika, nego se uglavnom usredotočila na kip koji je za molitelja predstavljao mogućnost uspostave neposredne veze sa svecem.
A koliko je sveti Valentin bio prisutan u pučkoj pobožnosti Križevaca svjedoče zapisi o posebnim milostima izmoljenima pred njegovim kipom.
Između 1766. i 1781., zapisano je 25 posebnih milosti na zagovor svetog Valentina. Pogledajmo neke od njih:
Dana 14. veljače 1766. godine, došao je kasnije k župniku građanin Gornjega grada Ivan Bradač, star oko 36 godina, koji je pod prisegom izjavio, da je nakon što je mnogo godina bolovao od padavice, morbus caducus, čuvši za moć zaštite sv. Valentina, nakon što je postavljen svečev oltar u župnoj crkvi, učinio je zavjet tom svecu, bolesti je nestalo i ona ga kasnije nije više napadala.
8. ožujka iste godine, iz župe Trema došao je Josip Ištvanić, noseći na rukama svog 8-godisnjeg sina, kojega je čitavu godinu mučila bolest padavice. On je čuo za milosti tog svetog zaštitnika, a sin mu je ozdravio od te teške bolesti nakon što istom svecu učinio zavjet. Kako se pročulo za te milosti, vjernici su tražili da se tog mjeseca na oltaru istoga sveca češće služi misa.
1770. godine iz neke župe, arhiđakonata Čazmanskog neka je pobožna žena dvije godine bolovala od vrlo jake groznice. Čuvši za milosti koje pred kipom sv. Valentina dobivaju oni koji mu se utječu, učinila je zavjet tom svecu, te je odmah bila oslobođena od groznice.
23. rujna 1769. iz župe Cirkvena, sela Proščevec, Luka Mihaljević, oko 40 godina star, imao je jednom napad padavice, te je izgledao kao mrtav. Učinivši zavjet ovom kipu sv. Valentina mučenika sretno je oslobođen te bolesti. O tome nas je vjerodostojno izvijestio prečasni gospodin Matija Matanović, mjesni kapelan, koji je tome bio nazočan.
Godine 1773., 14. ožujka, pred milostivi i vrlo slavni kip sv. Valentina slavnog mučenika, kojemu su se mnogi zavjetovali u svojim bolestima, došao je Jakob Kemenović, iz župe i sela sv. Petra u Čvrstecu, koga je vrlo često napadala strasna bolest padavice. Prije nego li se utekao za pomoć našem vrlo moćnom svecu, bio je skoro umro. I taj jadni bolesnik utjecao se čudotvornim slikama različitih svetaca i njima se zavjetovao, ali nije osjetio nikakvu pomoć, dok se konačno nije zavjetovao pred kipom našeg velikog sveca, te je ozdravio. Zašto je to tako učinio svemogući Kralj i Vladar svega, svemogući Bog, koji se htio proslaviti upravo preko kipa svog slavnog mučenika sv. Valentina, poznato je samo njemu.
Odabrali smo nekoliko bilješki među svim dokumentiranim slučajevima djelovanja čudotvornog kipa. Posebno je zanimljiva zadnja bilješka koja najizravnije svjedoči koliko je zapravo vjera i štovanje bilo usmjereno na žive likove, kipove i slike koje su molioci imali pred očima, a koliko su im daleke bile apstrakcije duhovnog svijeta svetaca i blaženika.
Štoviše, zadnja bilješka ima i neskrivenu marketinšku crtu reklamiranja čudotvornog kipa kao bolje i sigurnije metode posredovanja u bolestima.
Sveti Valentin i danas je u župnoj crkvi Svete Ane istaknut za molitve puka. Nije to nažalost onaj originalni, pred kojim su se molili i zavjetovali naši prapradjedovi i praprabake, ali nema nikakve sumnje da će iskrena i pobožna molba pred ovim likom biti jednako vrijedna.