Romi jesu manjina i manjine treba štiti, no objektivno jedan mali dio iste te zajednice živi u skladu s lokalnom zajednicom, školuje se i pokušava živjeti na dostajan način kao i ostali građani ove zemlje.

Ostatak manipulira zakonima, obilato koriste sve subvencije i naknade radi dodatne zarade i uopće nisu zainteresirani za integraciju u društvo. Rješenje za romsku populaciju je vrlo jednostavno, a to je ukinuti povlastice, postrožiti zakone, kao i sankcije, a sve eventualne beneficije treba izjednačiti sa socijalnim slučajevima

Nakon nedavno održanog prosvjeda u Čakovcu pod nazivom „Za normalan život“ kojeg je organizirala grupa građana iz naselja Pribislavca gdje su upozorili na nefunkcioniranje sustava, jedno je jasno – Romi nisu tipična manjina, već se radi o manjinskoj zajednici koja uz pomoć politike, hrvatskih zakona i policije koja ne radi svoj posao, provodi teror nad većinom.

Mnogim ljudima koji žive u većim razvijenijem gradovima, gdje možda nemaju toliki doticaj s romskom zajednicom ili su upoznali one Rome koji se pokušavaju integrirati u hrvatsko društvo, smatraju možda ovaj prosvjed diskriminacijom na temelju etničke pripadnosti. Priča ide toliko daleko da su građani prisiljeni izaći na ulice, jer više ne vide načina kako ovaj veliki problem riješiti, dok neki mainstream mediji umjesto da objektivno pišu o cijeloj stvari, počeli su manipulirati javnošću, dajući joj politički prizvuk kako bi se cijela stvar raspršila te kako bi opet svi zažmirili nad problemom Roma u Hrvatskoj.

Sjetimo se samo vatrenog okršaja između dvije romske obitelji u naselju Peščenica u Zagrebu ispred osnovne škole gdje je privedeno 19 osoba. Zbog medijskog pritiska i reakcije građana koji su izašli na ulice, neki osumnjičeni su uhićeni, no nakon što se smirila cijela situacija sve se vratilo na staro.

Mora li neko dijete nastradati da bi se naš „zakon i red“ probudio ili da bi naši vrli političari izvadili glave iz guzica te počeli raditi posao za koju su izabrani.
Građani iz mnogih dijelova Hrvatske svjedoče stotinama takvih slučajeva gdje jedna manjina ugnjetava i terorizira većinu. I to sve uz prešutno odobravanje policije i hrvatske politike.

Prema našim izvorima, policija je često upoznata s problematičnim pojedincima ili obiteljima, ali ne žele ništa poduzeti. U sjeverozapadnoj Hrvatskoj gdje živi puno Roma vrlo je visok postotak krađa i razbojstava, no nakon svake prijave, počinitelj se skoro nikada ne pronađe.

U toj cijeloj zavrzlami i nacionalnom problemu gdje su prava većinskog stanovništva, gdje su nestale nevladine udruge i gdje su nestali mediji. Priča o pravima Roma nije pitanje prava manjina već pitanje licemjerstva hrvatske politike i sustava koji ignorira postojeći problem. Sama definicija nacionalne manjine je da je to skupina hrvatskih državljana koji su naseljeni na teritoriju Republike Hrvatske, a njeni članovi imaju etnička, jezična, kulturna i vjerska obilježja različitih od drugih građana i žele ih očuvati.

Prosvjedom u Međimurju nitko ne želi ukinuti gore navedena prava, već se traži pravo na normalan život, odnosno suživot većinskog stanovništva i jedne nacionalne manjine. Nešto što bi trebalo biti prirodno pravo svakog čovjeka. Isto tako u nekim europskim zemljama sasvim je normalno da se manjina na jedan zdrav i normalan način integrira u društvo i da se manjinska zajednica obrazuje i školuje, odnosno da im se ponude sva prava kao i običnim građanima. Pravo manjine ne znači protekcija političkih elita, financijske subvencije radi mira u kući i stvaranja vjernog glasačkog tijela i pogodovanje neučinkovitim zakonima.

Ako se pitate tko financira Romsku nacionalnu manjinu, to smo mi građani, porezni obveznici – plaćamo zaštitu nečijih prava kako bi naša vlastita prava bila ugrožena. Apsurd jednak činjenici da stalno glasamo za dvije političke opcije, iako nas dogovorno j…. i sistemski potkradaju već godinama, dok se napokon državni aparat sam od sebe ne uruši, jer će ako ništa drugo zbog zakona velikih brojki, jednom morati presahnuti i zadnji izvor financiranja.

Svatko tko je obišao romska naselja, a posebice međimurski dio gdje je doslovno stvoren geto u kojeg se boji ući i policija, a običan građanin zaobilazi u širokom luku, objektivna je slika na koji se način romska zajednica integrirala u društvo, odnosno nije.

Uvijek će biti kritičara koji će govoriti da svaki prosvjed koji je usmjeren protiv manjine je obojan govorom mržnje. No je li zaista tako. Romi jesu manjina i manjine treba štiti, no objektivno jedan mali dio iste te zajednice živi u skladu s lokalnom zajednicom, školuje se i pokušava živjeti na dostajan način kao i ostali građani ove zemlje.

Ostatak manipulira zakonima, obilato koriste sve subvencije i naknade radi dodatne zarade i uopće nisu zainteresirani za integraciju u društvo. Rješenje za romsku populaciju vrlo je jednostavno, a to je ukinuti povlastice, postrožiti zakone, kao i sankcije, a sve eventualne beneficije treba izjednačiti sa socijalnim slučajevima.

Ako se ikad zapitate da li je to ispravan put, tada slobodno posjetite željezničke i autobusne kolodvore i napuštene zgrade te pogledajte kako živi hrvatska sirotinja, a kako žive neki Romi, gdje troše svoje naknade, i imate li osjećaj da su oni potlačena manjina.

mm/prigorski.hr