U Brodsko-posavskoj županiji djeluju tri udruge koje su pružatelji usluga u zapošljavanju osobnih asistenata za osobe s invaliditetom, preko njih su dosad bila zaposlena 84 asistenta, no potrebe su znatno veće pa se nadaju da će biti interesa da se njihov broj poveća.

Društvo multiple skleroze Brodsko-posavske županije udruga je koja tu socijalnu uslugu pruža od 2006. godine. Trenutačno imaju 92 člana i 33 asistenta a nakon donošenja novog Zakona o osobnoj asistenciji kojim je tu uslugu preuzela država, od Ministarstvu rada, mirovinskog sustava i socijalne politike zatražili su još šest asistenata.

“Iako je bilo neizvjesno, Ministarstvo je donijelo odluku o izvanrednom financiranju udruga koje pružaju uslugu osobne asistencije za prva dva mjeseca ove godine tako da ni jedan asistent ne radi na crno, odnosno nitko neće ostati bez posla ili usluge asistencije”, kaže predsjednik udruge Željko Pudić, odnedavno i predsjednik Saveza društava multiple skleroze Hrvatske.

Ističe kako je prednost novog Zakona mogućnost povećanja broja sati za rad s korisnicima od dosadašnja četiri sata dnevno. “Nakon što se provedu vještačenja, osobna će asistencija više biti prilagođena svakoj osobi, odnosno stručna komisija će procijeniti treba li netko asistenta četiri, osam ili 16 sati dnevno, iako se tu otvara pitanje preraspodjele sati kada su u pitanju vikendi i neradni dani”, kaže Pudić.

Plaća asistenta i dalje mala

Ministarstvo je povećalo cijenu sata usluge osobne asistencije za 50 posto te priznalo asistentima sva prava iz radnog odnosa, no plaća je i dalje niska, kaže Pudić i navodi kako je njegov asistent za četiri sata dosad dobivao minimalnu plaću, odnosno nešto više od 300 eura.

“To je odgovoran i težak posao, do asistenata se teško dolazi a plaća je niska i uz najavljeno povećanje. To je posebno problem u ruralnim dijelovima gdje nema radne snage. Postavlja se i pitanje tko će biti zamjena kada asistent koristi bolovanje ili godišnji odmor? Posao asistenta vrlo je senzibilan, to je osoba koja živi s vama, potrebna je itekako dobra fizička sprema, a ponekad mora biti i vrsni psiholog”, ističe Pudić.

Dobrim smatra to što će uslugu asistencije od sada moći koristiti i osobe koje nisu članovi neke udruge, ako zadovoljavaju sve uvjete za dobivanje asistenta. “Postoji mnogo veći broj oboljelih od MS-a koji nisu članovi udruge pa će oni sada moći dobiti pomoć, iako su kriteriji strogi, posebno kod korisnika koji imaju najveću potrebu za cjelodnevnom pomoći”.

Zakon nedovoljno usmjeren na osobe s intelektualnim teškoćama

Osobne asistente, njih 13, zapošljava i Udruga osoba s intelektualnim teškoćama “Regoč” koja na području Brodsko-posavske županije ima 90 članova. Iz Udruge ističu da je Zakon osobnoj asistenciji nedovoljno usmjeren na osobe s intelektualnim teškoćama za koje asistencija nije jednaka kao za one s fizičkim invaliditetom. Uz to, misle da će broj asistenata biti smanjen jer neki od njih imaju roditelje njegovatelje.

“Problem je što su ti roditelji stariji i sada već teško mogu pomagati jer je i njima potrebna pomoć, pa postoji mogućnost da neki ne dobiju asistenta”, kažu.

Gordana Mišković, predsjednica Udruge osoba s invaliditetom “Loco moto” Slavonski Brod ističe da imaju 250 članova, a uslugu osobne asistencije putem projekta koristi 36 osoba. Zaposleno je 35 asistenata, pri čemu je jedna asistentica zaposlena kod dva korisnika.

“Imamo podatak da je desetak osoba koje dosad nisu bile korisnici usluge predale zahtjev za osobnu asistenciju. Po našoj procjeni još će sigurno 10-ak članova ovih dana predati zahtjev, tako da bi vrlo brzo mogli doći do brojke od 50 korisnika”.

U Slavoniji najmanje osobnih asistenata

Mišković smatra kako je glavni nedostatak Zakona o osobnoj asistenciji što pravo na asistenciju nemaju osobe koje su na smještaju, pogotovo u domovima i udomiteljstvima, gdje nema dovoljno educiranog kadra a kvaliteta smještaja je upitna. “Kako se često radi o osobama mlađim od 65 godina koje su na smještaju, uskraćeno im je pravo na socijalni život. Prije svega, to nije u redu za osobe koje same skupo plaćaju smještaj”, kaže.

I ona kao veliki problem navodu ti što se pravo osobne asistencije uskraćuje osobama koje imaju njegovatelje ili roditelje njegovatelje. “Kod najteže oštećenih osoba potreban je odmor njegovatelja, a mlađima je potrebna osoba s kojom mogu zadovoljiti svoje socijalne potrebe, odlazak na kavu, na koncert, sportske aktivnosti a da to nije roditelj”.

“Činjenica je da je u Slavoniji najmanje razvijena svijest o potrebama osoba s invaliditetom. U Slavoniji postoji najmanje udruga osoba s invaliditetom, a sad je i najmanje registriranih pružatelja usluge osobne asistencije”, zaključuje Gordana Mišković.