Satirična komedija srpskog komediografa Branislava Nušića “Ožalošćena porodica” o obitelji okupljenoj oko smrti bogatog rođaka i borbi za naslijeđe, premijerno je postavljena u petak u Satiričnom kazalištu Kerempuh u režiji Ivana Plazibata.
U “Ožalošćenoj porodici”, nastaloj 1935., koja se smatra jednom od njegovih najboljih komedija, Nušić precizno raslojava nezaustavljivu pohlepu okupljenih oko smrti bogatog (bližeg ili daljeg) rođaka. Prividno žaljenje za pokojnikom ubrzo se raskrinkava kao paravan za bespoštednu borbu za njegovo nasljeđe u kojoj se, u iščekivanju oporuke, ne biraju sredstva.
Pokazat će se, međutim, da im pokojnik u stvari nije ostavio ništa, što generira još beskrupuloznije spletke i sukobe članova obitelji.
Ožalošćenu porodicu okupljenu na karminama čini ožalošćena skupina bližih ili daljnjih srodnika koje igraju Hrvoje Kečkeš (Agaton Arsić), Marko Makovičić (Tanasije Purić), Matija Šakoronja (Proka Purić), Luka Petrušić (Trifun Spasić), Filip Detelić (Mića Stanimirović), Vilim Matula (Dr. Petrović), Branka Trlin (Simka), Linda Begonja (Vida), Mia Anočić – Valentić (Gina), Anita Matić Delić (Sarka) i Josipa Anković (Danica).
Kerempuhovu produkciju režijski potpisuje Ivan Plazibat, koji je ovu ožalošćenu porodicu smjestio za dugački stol u crno-bijelo kontrastiranom ambijentu lišenom ukrasa, pri čemu se kompletna predstava oslanja na glumce i vještinu glumačke igre.
U središtu je ovog komada i njegov bezvremenski tekst, pri čemu Nušićeva oštrica kojom zasijeca u duboke slojeve društvenog tkiva ne gubi na britkosti, već precizno raslojava nezasitnu pohlepu koja buja svakom novo proizvedenom laži. Lakoća u stvaranju i dosljednom provođenju laži unutar Nušićeve porodice funkcionira kao nezaustavljivi motor koji svakim novim okretajem sve više ogoljava uglađeni zvjerinjak.
Vanjska crnina u koju se obavija kolektivno tijelo porodice savršeno se nastavlja na unutarnje crnilo uskogrudne malograđanštine čija je glavna pokretačka sila akumulirati još – imovine, moći, statusa. Trezvenost koja pak obavija laž kao ultimativno sredstvo dolaska do cilja pokazuje Nušićevu sposobnost vještog mapiranja ljudskih patologija koje nadrastaju kako prostorne tako i vremenske okvire.
Dramaturgiju potpisuje Nikolina Rafaj, scenografiju Paola Lugarić, a kostime Petra Pavičić. Suradnik za scenski pokret je Damir Klemenić, skladateljica Tamara Obrovac, suradnik za scenski govor Dejan Sredojević, a oblikovateljica svjetla Vesna Kolarec.