Ne možete sa sobom odnijeti novac na onaj svijet. Nisu baš svi potkupljivi. Nisu baš svi nečiji soldati ili plaćenici. U manjini su, nažalost, oni koji svoj ponos i načelo neće prodati niti pod koju cijenu, premda trpjeli u životu. Potkupljivači su gori od onih koji pristaju na potkupljivanje. Oni se, naime, uvijek izvuku kada krene po zlu i naopako, a nastradaju njihovi poltroni kojima su, tobože, osigurali položaj u društvu.
Oni koji se prodaju za šaku Judinih škuda, obična su potrčkala u igri velikih igrača koji ne prežu od bilokakvih načina i smicalica opravdavajući sredstvo za dostizanje cilja. Osvrnimo se oko sebe. Gluma prođe jednom, dvaput, triput, ali ne ide u nedogled. “Oskari” i “Zlatne palme” pripadaju “najboljim redateljima” koji su, uzgred, bili i “scenaristi” svega što se radi i događa u sredinama u kojima živimo.
Svatko od nas bi ih mogao “otkriti” i “prokazati” da ne živimo u društvu tzv. nezamjeranja “magnatima” koji su svoju “imperiju” stvorili na nama, običnim “smrtnicima”, a u javnosti se prikazuju kao dobročiniteljima. Mora im se priznati da su odlično “umreženi” u svim sferama, od politike do sporta i često uopće ne znate komu da nešto velite u “povjerenju”, a da to neće uz “dodatak” prijaviti “moćnicima koji se ionako “debljaju” na vaš račun.
“Tiha” većina dala im je “dopusnicu” i “propusnicu” za poteze, a obećanja će opet biti ludome radovanje. Proizlazi, naposljetku, da je točna uzrečica da je jedino pošteno na ovome svijetu da svatko kad-tad mora otići, jer nije u soldima sve. Zasad prolazi pravilo, “izbaci uljeza i drugome “od povjerenja” daj ključ u ruke. Novac otvara sva vrata, ali i zatvara.
Maurizio Novosel/prigorski.hr
foto: fah