Sveti Marko Evanđelist

Piše: dr. sc. Zdenko Balog

Sveti Marko Evanđelist, čiji se spomendan obilježava 25. travnja, drugi je u konvencionalnom poretku evanđelista, te pripada krugu trojice ‘sinoptičara’. To znači da njegovo evanđelje, zajedno s evanđeljima Mateja i Luke ima dovoljno dodirnih točaka, identičnih opisa i odlomaka, da ih se smatra u nastanku međusobno povezanima. Za razliku od njih, Ivanovo je evanđelje sasvim različito, te je vidljivo da ima druge izvore i drugačiji kut gledanja. Biblisti se slažu da je Markovo evanđelje, koje je ujedno i najkraće, nastalo najranije, te se Matej i Luka djelomično oslanjaju na njega, a djelomično koriste neke druge izvore, koji ih čine ponešto različitima.

Markovo evanđelje ne pripovijeda o događajima prije Isusovog krštenja, te obrađuje samo razdoblje Isusovog javnog djelovanja. Nastanak evanđelja pretpostavljen je oko 60. godine, a postoje mnogobrojne podudarnosti ovog evanđelja sa apokrifnim Tominim evanđeljem, otkrivenim polovicom 20. stoljeća u egipatskom selu Nag-Hamadi. Smatra se da je tekst evanđelja cjelovito sačuvan po izvorniku, osim malog odlomka tzv. ‘tajnog evanđelja Karpokratovaca’, koji se nalazio između Mk 10:34 i Mk 10:35, a kojeg je negdje u 3. stoljeću izbacio iz teksta Kliment Aleksandrijski. Ovaj odlomak govori o Lazarovom uskrsnuću.

Među evanđelistima Marko je prikazan sa lavom kao simbolom, a najveću je ‘popularnost’ stekao kao zaštitnik grada Venecije. Do njegovog pokroviteljstva nad ‘Kraljicom mora’ došlo je nakon što je negdje u 9. stoljeću u Veneciju dospjela dragocjena relikvija, tijelo evanđelista Marka. Raniji zaštitnik Venecije bio je sveti Teodor, te mu je Marko isprva postao suzaštitnikom, da bi vrlo brzo sasvim istisnuo Teodora. Diljem Istre i Dalmacije nalazimo prikaze lava sa krilima i knjigom Svetog Marka, simbol i amblem grada Venecije, istican svugdje gdje je vlast Mletaka dosezala.

Nećemo ga naći na području Dubrovačke republike, kao niti na Kvarneru i na području austrijske Istre (Kastavska gospoštija, Pazinska grofovija), dok će s druge strane dominirati gradskim kulama i zidinama, komunalnim zgradama, crkvama cijele mletačke Dalmacije s otocima. Zanimljivo je da lav u šapama drži otvorenu knjigu sa natpisom ‘Pax tibi Marce evangelista meo’, odnosno ‘Mir tebi Marko moj evanđelistu’. Mlečani su bili trgovci, te su vodili politiku mira i radije posezali za diplomacijom nego za oružjem. Ipak, u pograničnim predjelima Republike, kao i na zgradama i bedemima podizanima usred rata, lav drži zatvorenu knjigu!

Kult svetog Marka najviše su širili mletački trgovci, koji putuju i naseljavaju se Europom, pa se sa naseljem Mlečana u srednjovjekovnom Zagrebu povezuje i titul župne crkve na Kraljevskom Gradecu.

Pored prikaza svetog Marka kao zaštitnika Venecije, Marko se, naravno pojavljuje i u prikazima četvorice evanđelista. I ovdje ga se raspoznaje po simbolu lava, koji ga uvijek prati. Mi smo, međutim, ovdje prikazali jedan izbor mletačkih ‘krilatih lavova’, koje dugujemo mletačkom utjecaju, odnosno mletačkoj upravi.