Sveta Elizabeta Tirinška (Ugarska) – 19. studenoga

Mnogo je nedoumica oko osobe, pa čak i datuma spomendana Elizabete Tirinške. Ponekad se naziva i Elizabeta Ugarska, ali tu može doći do pomutnje sa još jednom Elizabetom Ugarskom. No, krenimo redom.

Među sveticama imena Elizabeta najpoznatija je rođakinja Bogorodice Marije, majka Ivana Krstitelja. I tu nema pomutnje (bar za sada). Postoje, međutim, dvije ugarske princeze Elizabete, kći Andrije II. i kći Andrije III., oba Arpadovića. Ovo zvuči gotovo kao omaška, odnosno razdvajanje jedne te iste osobe na dvije, ali nije.

Kasnija, kći Andrije III. poznatija je kao Elizabeta Portugalska, dok je kći Andrije II., zbog braka sa Tirinškim grofom Ludvigom poznata kao Elizabeta Tirinška. Njen je kult snažno raširen po ugarskim zemljama, pa i po zagrebačkoj biskupiji koju su osnovali Arpadovići. Ova je Elizabeta, zbog dinastičkih veza bila i krsna kuma Elizabeti Portugalskoj! Obje se Elizabete ponekad nazivaju ‘Ugarska’, pa u ikonografiji dolazi gotovo do identifikacije u jednu osobu.

Elizabeta Tirinška, iz loze je Arpadovića, pa je njen kult raširen posebno ugarskim zemljama, kao i Zagrebačkom biskupijom, koju su Arpadovići utemeljili. Imala je kratak i nesretan život. Rođena je kao kći Andrije II., te joj je namijenjen dinastički brak sa Tirinškim (Thüringien) vojvodom Ludwigom. Na dvoru je loše prihvaćena kao strankinja, a kad je njen suprug otišao u križarski rat, oduzeli su joj djecu, a nju udaljili s dvora. Već ranije posvetila se brizi za siromašne, te je u svojoj nesreći pristupila franjevačkom redu, te se još zdušnije posveti siromašnima. Umrla je mlada, 19. studenoga 1231., u dobi od 24 godine.

(Na više mjesta na internetu naišao sam da se kao datum navodi 17. studenoga, dok ranija literatura, kao i tiskane hagiografije koje sam pregledao navode 19. studenoga.)

Prikazuje se kao kneginja, koja nekad pod plaštem krije ruže, a nekad nosi hranu i dijeli siromasima, a ponekad se prikazuje kao redovnica. Na nekim prikazima ima krunu, kao znak kraljevskog podrijetla. Elizabeti Tirinškoj posvećena je i župna crkva u Jalžabetu, a središte kulta su joj velike crkve u Marburgu i Košicama. Za nas je posebno zanimljiva kapelica u Brckovčini pored Križevaca. U vizitacijama je u župskoj spomenici župe zabilježeno je da je već 1720. ovdje postojala drvena kapela koju su sami žitelj sagradili na čast Elizabete Tirinške. O kapelici u Brckovčini pisali smo, pa ćemo ponoviti zanimljiv navod iz župske spomenice:

‘Ova kapela, kako pripovijedaju stari, bila je prvobitno sagrađena od pletera i to na čast svetom Brcku (Brictius), a kasnije na čast sv. Elizabete, kneginje Tiringijske, kćeri ugarskoga kralja Andrije II. Budući da je ova bila kraljevske krvi, a žitelji Brckovčine, kao što i svi po cijeloj zemlji proniknuti idejama republikanstva, koje im je u glavu utuvio Stjepan Radić, ne htjedoše imati oltarnu sliku okrunjene glave. Za to je župnik M. Frzić dao izvesti sliku ‘Pohođenja B.D.M.’ Oltar sa slikama načinio je zagrebački umjetnik Kaplan, i to bas umjetnički.’

Zacijelo je točan navod da je kapelica prvo bila posvećena svetom Brcku, obzirom na ime naselja, no zanimljivo je da joj titulara ovaj puta mijenja politika, i to Radićeva! Da bi izbjegli krunjenu glavu, na oltar postavljaju svetu Elizabetu, majku Ivana Krstitelja. Kapelica je danas u dobrom stanju, a slike koje se spominju nalaze se na oltaru: lijevo je sveti Petar, u sredini Pohođenje Blažene Djevice Marije svetoj Elizabeti a desno sveta Rozalija. Spomenuti Josip Kaplan imao je u to vrijeme u Zagrebu tvrtku specijaliziranu za opremanje crkvenih oltara, i nejasno je da li je sam bio autor ovih slika i oltara ili samo trgovac umjetninama.