Gotovo svi oni pamte onaj trenutak kad su se prvi put otisnuli u “vječnost”. Za hrabre momke iz Acapulca, prvi skok s vrha litice Quebrade nikad se ne zaboravlja.

Trideset i pet metara visoka stijena, tri sekunde slobodnog pada, osjećaj slobode, radosti i ispunjenja. I onda šok, nasilan udarac u more pri brzini od 90 kilometara na sat, u uskom procjepu između stijena na samo četiri metra dubine.

“Morate vizualizirati skok i onda glavom kontrolirati tijelo”, kaže 43-godišnji Jorge Ramirez.

Jorge je dio obitelji u kojoj se skakanje s Quebrade prenosi s koljena na koljeno. Njegov otac Monico (62) proveo je život kraj stijene. Tradiciju sada nastavlja Jorgeov sin Antonio (24).

“Ispočetka sam se bojao. Ali malo po malo, navikao sam se”, kaže Antonio.

Ozljede su česte. Skakačima pucaju bubnjići, stradaju očne mrežnice, pucaju kosti podlaktice.

“Skakačima se s godinama pogoršava vid. Kao pelikanima koji s vremenom oslijepe od uranjanja u vodu i završe tako da se razbiju o stijene”, kaže Jorge koji je prestao skakati prije koju godinu kada je pri jednom skoku izgubio svijest.

Sve je počelo prije osamdesetak godina kao izazov među lokalnim ribarima. Test hrabrosti pretvorio se u svjetski poznatu turističku atrakciju.

Ali ne može skakati bilo tko. Skakači iz Acapulca su profesionalci. Sada ih je šezdeset dvoje. Plaća je oko 500 eura, plus postotak od prodaje suvenira i ulaznica, imaju zdravstveno osiguranje, jedan slobodan dan u tjednu. U Meksiku, zemlji u kojoj siromaštvo nije rijetkost, to je odlično plaćen posao.

Ali je samo za one koji su spremni na rizik. Budući da je more preplitko za skok s takve visine, skakači moraju tempirati skok tako da se poklopi s dolazećim valom ili riskiraju da razbiju glavu o stjenovito dno.

Međutim, u 80 godina nitko nije poginuo. “Nesumnjivo zahvaljujući Gospi od Guadalupe koja pazi na njih”, kaže Monico Ramirez. Prije svakog skoka momci se mole ispred njezine statue postavljene na vrhu litice.

“Najopasnije je noćno skakanje”, dodaje njegov sin Jorge.

Ali ono što skakače u posljednje vrijeme posebno mori je opadanje broja turista. Nekad je 150 kruzera godišnje pristajalo u Acapulco. Sada ih dolazi desetak. Najveći je razlog eksplozija kriminala koja je Acapulco pretvorila u jedan od najopasnijih meksičkih gradova. Od početka godine u obračunima narkobandi ubijeno je 500 ljudi.

“To nas najviše uznemirava, mi živimo od turista. Moraju se vratiti”, rekao je Monico.

Skokove su dolazile gledati i brojne slavne osobe. Bio su tamo i John Kennedy, Frank Sinatra, Orson Welles i Walt Disney. Johnny Weissmuller je skok s Quebrade uvrstio u film “Tarzan i sirene” 1948. godine.

Petnaest godina poslije i Elvis Presley je odglumio skok s litice u filmu “Zabava u Acapulcu”.

U stvarnosti, nijedan od njih nije skočio sam, učinili su to dubleri. Elvis čak nije ni bio u Acapulcu.

Ali Weissmuller jest, i toliko se zaljubio u grad da je s prijateljem Johnom Wayneom tamo kupio hotel.

Legenda, koja se i dalje vrti na internetu, kaže da je Weissmullerov dubler Raul Garcia poginuo kad je snimao skok za film o Tarzanu. Garcia je doista preminuo od posljedica ozljeda zadobivenih pri skoku, ali to je bilo 2004. kad je imao 76 godina.

Weissmuller je umro 20 godina prije, također u Acapulcu. I, kao i njegov dubler, tamo je pokopan.

(Hina)

fah