Saborska zastupnica SDSS-a Anja Šimpraga u četvrtak je s komemoracije u Uzdolju za osmero ubijenih srpskih civila poručila da zahtjev za pravdom za srpske žrtve ni na koji način ne umanjuje patnju hrvatskih žrtava.

Šimpraga je na komemoraciji u Uzdolju pokraj Knina, gdje su prije 31 godinu trojica pripadnika HV-a iz automatske puške ubili osmero bespomoćnih, bezopasnih i vremešnih srpskih civila, u organizaciji općine Biskupija i Srpskog narodnog vijeća poručila kako „zahtjev za pravdom za srpske žrtve ni na koji način ne umanjuje patnju hrvatskih žrtava”, navodi se u priopćenju SNV-a.

Naprotiv, dosljedna osuda svih zločina i jednaka briga za sve stradale jedini su put prema društvu koje počiva na univerzalnim vrijednostima, a ne na selektivnom sjećanju.

Naglasila je da ni današnja komemoracija nije organizirana kako bi se produbljivale podjele u hrvatskom društvu, već zbog toga „što bez istine i pravde nema trajnog povjerenja među građanima, nema pune demokracije i nema istinskog pomirenja”.

“Želimo da se istraži svaki zločin i nađe svaki nestali, svih 1727 koji su različitih nacionalnosti, a među njima i 40 posto pripadnika srpske nacionalnosti”, rekla je saborska zastupnica.

Šimpraga je podsjetila na zajedničke komemoracije SNV-a i Vlade RH, koje su bile „svjetlo u rješavanju odnosa, prihvaćanja različitosti kao bogatstva i iskazivanja tuge prema činjenici da hrvatska država nije uspjela zaštititi svoje građane, dok je s druge strane hrvatsko društvo upozoreno da treba smoći snage i priznati da su u Oluji, nažalost, počinjeni i zločini nad srpskim civilima koji se nisu smjeli dogoditi“.

Ukazala je na nedavnu odluku Ustavnog suda RH po kojoj je Hrvatska, neprovođenjem učinkovite istrage u slučaju ubojstva ovih osam srpskih civila u Uzdolju, povrijedila Ustav RH i Konvenciju za zaštitu ljudskih prava.

“Dokazi jasno pokazuju da počinitelji bili pripadnici Hrvatske vojske”

„A po čemu je to Ustavni sud zaključio da je u slučaju ovog ratnog zločina provođena tako ‘traljava’ istraga koja traje do današnjeg dana s obzirom na to da potencijalni osumnjičenici za ovo (ne)djelo nikad nisu otkriveni“, zapitala je Šimpraga.

Kazala je da su se godinama prikupljali podaci koje su točno postrojbe prolazile Uzdoljem, bezuspješno ispitivali pripadnici 142. i 6. domobranske pukovnije HV-a i stalno iznova pozivali isti svjedoci koji su ponavljali iskaze, što, ističe ‘nije istraga već stvaranje privida istrage’.

“U provedenoj istrazi i pred Međunarodnim kaznenim sudom za ratne zločine (MKSJ) i pred domaćim tijelima svi dokazi jasno upućuju da su izravni počinitelji bili pripadnici Hrvatske vojske”, citirala je Šimpraga izdvojeno mišljenje, u spomenutoj odluci, ustavne sutkinje Lovorke Kušan.

Radom haških istražitelja, kao i na temelju terenskog istraživačkog rada Documenta Zagreb, utvrđeno je da su se 6. kolovoza 1995. u jutarnjim satima u zaseok Šare, sela Uzdolje, dovezla trojica muškaraca u maskirnim uniformama HV-a, naoružana automatskim puškama. Dio starijih mještana koje su zatekli u zaseoku Šare, kao i one koje su priveli na putu do mjesta likvidacije, maltretirali su i zastrašivali, dok na kraju te agonije za privedene srpske civile jedan od trojice naoružanih muškaraca nije pucao, na lokaciji udaljenoj 30 metara od magistralne ceste Knin – Drniš.

Pritom su usmrtili Milicu Šare (1922.), Stevu Berića (1933.), Janju Berić (1932.), Đurđiju Berić (1916.), Krstu Šare (1931.), Miloša Ćosića (1923.), Jandriju Šare (1932.), a Sava Šare (1915.) ubijena je na kućnom pragu. Jedna je osoba preživjela te je uspjela pobjeći u obližnju šumu.