Piše: M. Mirković
Nakon što su vodeći ljudi Nacionalnog stožera civilne zaštite predvođeni ministrom unutarnjih poslova Davorom Božinovićem i šefom Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Krunoslavom Capakom donijeli odluku o zabrani rada nedjeljom za većinu trgovina, oporba je po dobrom starom običaju ovu situaciju iskoristila za kritiku Vlade i političko prepucavanje.
Lov u mutnom i skupljanje jeftinih predizbornih poena nova je politika kojom se u zadnje vrijeme najviše koristi potpredsjednik SDP-a Rajko Ostojić uz podršku svojih stranačkih istomišljenika koji kroz domove za starije i nemoćne pokušavaju politički profitirati.
Priča kako se zabranom rada nedjeljom HDZ dodvorava konzervativnoj desnici i Škorinim biračima tipično je SDP-ovo „laprdanje“ kojim se pokušava utjecati na ankete i prestići HDZ te sakriti od javnosti da je Davor Bernardić na čelu oporbe.
Izjava premijera Andreja Plenkovića kako se trenutno nalazimo u postupnoj fazi normalizacije života i kako epidemiolozi procjenjuju da na jedan dan treba smiriti mobilnost stanovništva, pa je logično i najprirodnije da to bude nedjelja, nije se svidjela SDP-ovim političkim pulenima i spin doktorima pa su cijelu ovu priču uperili prema Stožeru.
Intencija je jasna, napraviti udar na zaštitno lice HDZ-a Vilija Beroša i s time smanjiti šanse HDZ-u na parlamentarnim izborima. Ostale članova stožera proglasiti članovima i simpatizerima HDZ-a. Capaka su već proglasili okorjelim i pristranim HDZ-ovcem, dok je Alenka Markotić, ravnateljica Klinike za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“ proglašena ljubiteljicom Kolinde Grabar Kitarović, jer je u predsjedničkoj kampanji snimila spot podrške za HDZ-ovu kandidatkinju.
Ideja da se nekog diskreditira na osobnoj i profesionalnoj razini na osnovi političkih preferencija nova je strategija SDP-a, koja dokazuje kako se i dalje radi o stranci koja samo zna funkcionirati u oporbi i još uvijek živi u sjeni Milanovićeve politike temeljene na konfliktu, dok je nužna reforma stranke izostala.
Pravo pitanje nije zašto se uvodi zabrana rada nedjeljom za vrijeme korona krize (radi se o privremenoj mjeri, a ne donošenju zakona kako to SDP pokušava gurnuti u medijski prostor, op.a.), već zašto SDP ne želi izbore. Odgovor je jednostavan, SDP je svjestan da se HDZ-u u posljednja dva mjeseca podigao rejting, prema zadnjim anketama trenutno su u blagom vodstvu, a najmudriji način za uzburkavanje duhova je kada se jedna privremena mjera nametne kao svjetonazorsko pitanje.
Rasprava o zabrani rada nedjeljom za vrijeme pandemije oporbi služi kao alibi za svoj nerad i neznanje. Stranka koja u zadnjih deset godina nije iznjedrila nijednog perspektivnog političara, već su i dalje na prvim crtama isluženi i neuspješni kadrovi poput Rajka Ostojića, smijenjenog ministra zdravstva za vrijeme Milanovićeve vlade, Gordana Marasa, nesposobnog ministra poduzetništva čija je glavna crtica u CV-iju politička funkcija financijskog direktora Hrvatskog olimpijskog centra Bjelolasica gdje nije napravio ništa i Davora Bernardića nepopularnog šefa SDP-a koji se sve manje pojavljuje u medijima, zapamćen i po suludoj izjavi kako će opet politički kadrovirati ukoliko SDP dođe na vlast, aludirajući na smjenu aktualnog predsjednika Uprave Podravke Marina Pucara.
Sve na to govori jedno – SDP nema strategiju kako pomoći hrvatskom gospodarstvu već se služi prokušanim metodama „zavadi pa vladaj“ kako bi se dodatno podijelilo već polarizirano društvo.
U cijeloj toj raspravi oko neradne nedjelje, koja je prema mišljenju oporbe ključna za spas gospodarstva, nitko nije pitao radnike i radnice u trgovinama što oni misle, jesu li oni za neradnu nedjelju.
Naravno njih se ne pita, jer odgovor je poznat – prema anketi koju je proveo portal MojPosao više od 84 posto građana ukinulo bi rad nedjeljom i to ne samo dućanima. Ako pitate radnike većina ih smatra kako rad nedjeljom nije dovoljno plaćen kako bi se opravdao kao takav.
Što se tiče ekonomije zasada ne postoji ni jedna ozbiljna studija niti ekonomska analiza koja je dokazala da bi neradna nedjelja znatno utjecala na pad prihoda i smanjenje potrošnje, osim što bi utjecala na komociju Hrvata da ne mogu kada nisu opterećeni poslom u miru šopingirati.
I Europa je po tom pitanju podijeljena. U nekim europskim zemljama poput Njemačke i Austrije nedjeljom se ne radi, dok je primjerice u Norveškoj točno propisan broj nedjelja godišnje u kojima trgovine mogu raditi, no sve je to manje bitno za vrijeme dok je gospodarstvo na koljenima.
Podsjetimo, kako je u ovom momentu najviše ugrožena poljoprivreda, odnosno proizvodnja hrane, a za to su jednako odgovorni i HDZ i SDP koji su unatrag deset godina sustavno uništavali hrvatsku privredu i obilato poticali uvoz.
Za kraj jedno je sigurno, oporbu je najmanje briga za hrvatsku ekonomiju. Prema svemu sudeći, SDP-ov glavni adut za pobjedu na parlamentarnim izborima bit će radna nedjelja, dok se HDZ odlučio za nečinjenje – bitno je samo “ne talasati” previše, a za sve ostalo tu je oporba.