Otvaram oči i tijelo u istoj pozi u kojoj sam ih zatvorio. Alarm je nemilosrdan u namjeri da ovaj san izgleda kao da je trajao samo par minuta…
Opet se nisam naspavao zbog nje.
Opet sam prkosio svojoj neopjevanoj tajnoj ljubavi – snu, samo kako bih uživao u budnim trenucima s njom. Ubijte me, vrijedilo je…
Spavat ćemo dok budemo stari i naborani, dosadni i zaboravni. Odmarat ćemo se kad odigramo posljednju trku sastavljanja puzzli u dvoje.
Da ju pitate kakva se probudi, rekla bi da su joj oči crvene i da je itekako vidljivo da nema šminke. Zamislila bi da je utonula ono malo sna u pesimizam spreman za neki novi dan. Nikad se neće postaviti poput mene i galamiti samohvalu jer ona to ne mora.
Ona je samo cura, koju ako prepoznaš možeš imati sve, ili koju ako ne vidiš možeš izgubiti čak i ono što nisi nikad imao.
Vrijedna na svom poslu, zauzeta obvezama i uspješna u čudima kojima je promijenila izgled svog cijelog svemira. Ona je jedna od onih žena koju želiš samo za sebe i spreman si odreći se svega što je tome teret.
Vjerujte mi kad vam kažem da postoji žena zbog koje se i san smije prevariti…
Ona može biti moj Pulitzer.
Pa i da svima ostanem nevažan, a važan samo njoj, čini mi se da bih mislima pomicao planine koje prikrivaju put prema idili zajedničkog podnevnog drijemanja…
Da me stotine ljudi baci na koljena, satru dušu koja se skriva iza tijela, a samo me ona dotakne vrhom svog nokta, postao bih nagrada koja čuči u ljusci jednog srca.
Vjerujte mi kad vam kažem da je vrijedna svakog trenutka u kojem je ostatak svijeta samo sekundarno zanimanje. Vjerujte mi kad vam kažem da je ona pravi izbor za festival poredanih riječi koje vam nikad neće odati tko je ona zapravo.
Iako sam sve sigurniji da je nedodirljiva…
Vjerujete li vi da postoji žena u jednom prikrajku ovog ogromnog svemira, koja se samo zbog vas razlikuje od ostalih i koja vas razlikuje od ostalih?
Vjerujte da je ona jed(i)na od onih koja svoju zrelost ne zloupotrebljava a ljepotu ne iznajmljuje. Ona je jednostavno drugačija.
Zato, i onaj peti dan u tjednu kad alarm tuče okrutno i podrugljivo, ne dominira žal sa prevarenim snom, već zadovoljstvo za vjernost vremenu otvorenih očiju.
Dominira žena koja misli da se budi crvenih očiju i da je pesimizam kovčeg kojeg netko drugi ne može oteti i baciti u bezdan.
Žena koju ću pobijediti u puzzlama. Sad, sutra i sljedeći put samo zato jer znam da mi je ravna. Zato jer znam da zaslužuje moju snagu i optimizam.
Vrijeme je za puzzle u dvoje, pa makar i više nikad ne spavali…