Proteklih mjeseci i godina intenzivno slušamo kako na selu nestaju krave, svinje, općenito nam nestaje stočarstvo. Osim nestajanja poljoprivrede, nestaju ljudi. Mladi odlaze u svijet, a stariji gledaju kako će doći do mirovine kojoj se baš i ne vesele jer znaju da neće biti velika. Gledajući križevačka sela možemo reći da pratimo trendove, jer imamo sve više kuća bez ljudi i staja bez životinja. Zašto je tome tako? Na koji način se lokalna politika uključila u zaustavljanje ovoga zabrinjavajućeg trenda?
Svjedočili smo proteklih godina o tome kako je grad podno Kalnika uzeo kredit i utrošio 20-ak milijuna kuna na uređenje središta grada. Mnogi će reći da je za te novce križevački Stross trebao biti funkcionalniji, ali ovo nije priča o trgu. Ovo je priča o našim selima i ljudima koji žive na selu, jer oni nikad nisu čuli da je 20-ak milijuna kuna utrošeno iz gradskog proračuna na vodovod, kanalizaciju, ceste…
Iz gradskog proračuna godinama se izdvajaju sredstva za poljoprivredu u postocima koji se mogu nabrojiti na prste jedne ruke. Nije se proslavila ni Koprivničko-križevačka županija. Selo i domaće proizvode političari vole, ali ne vole slušati o problemima sela. Isti ti političari koji su trebali pomoći razvoju sela i poljoprivrede, godinama dolaze na vaša vrata i u vatrogasne domove.
Dolaze na selo pred izbore, jer znaju da su im tu do sada bili najsigurniji glasovi koji su im osiguravali lagodan život, dobre plaće pa nitko od njih nije otišao tražiti posao u Njemačku, Irsku ili otišao raditi preko “bare”.
Mjesnim odborima je u križevačkoj blagajni određen sitan novac s kojim mogu nabaviti pokoji plastični prozor, paket pločica ili malo kamena, a za to moraju itekako dobro moliti gradske čelnike. Takav pristup prema našim prigorskim selima i ljudima je uistinu ponižavajuć.
Sljedeći popis stanovništva će sigurno pokazati da u križevačkim selima živi puno manje ljudi nego u gradu, a krenut ćemo naprijed onda kada političari uistinu počnu shvaćati da bez bogatog sela nema bogatoga grada.
Željko Picig/prigorski.hr