U ovotjednom prigorskom osvrtu želja je bila preskočiti pisanje o križevačkom šefu Branku Hrgu, ali nije nam svima skupa bilo suđeno. Ako se vratimo koju godinu unazad, sjetit ćemo se da je Hrg “Todoriću i cuckima zabranio ulazak u Križevce”, ali ta izjava nije predstavljala samo Branka Hrga, već je kao čelnoga čovjeka grada predstavljala i sve nas.
U novije vrijeme Hrg će ostati upamćen i po natpisu na svojem facebook profilu na kojem je poznatoga križevačkog planinara Stjepana Jembreka nakon požara na njegovoj kući nazvao križevačkom maskotom. Nevjerojatno je da takvu kvalifikaciju može izreći čovjek s tolikim životnim i političkim iskustvom. Ako se u tome malo i zeletio, maske su unazad nekoliko mjeseci svejedno pale. Kako?
U medije su dospjele tužne životne priče o ljudima iz Erdovca, Vujića, Pavlovca Ravenskog koji žive na rubu egzistencije, u potpunoj bijedi. U takvim situacijama svaki načelnik, gradonačelnik i župan trebao bi u najmanju ruku otići do tih ljudi, stisnuti im ruku, ohrabriti ih i pokušati pronaći rješenje kako bi im se pomoglo.
Ako nema već dobre volje, želje ili znanja kako da im se pomogne, svaki lokalni čelnik, pogotovo u malim sredinama poput Križevaca, trebao bi ih barem posjetiti i osobno se uvjeriti u to kako ljudi žive.
Tužna priča obitelji Rusan dospjela je preko lokalnih u nacionalne medije, i tek se nakon toga probudila gradska vlast.Ali ako ste pomislili da je tu obitelj posjetio gradonačelnik, prevarili ste se!
Hrg je poslao svojega zamjenika Ivana Vuka, a u Erdovcu i Vujićima nije bilo nikoga. Vjerojatno zato što priča nije završila u središnjem dnevniku. Tužno je da križevačka politička elita ne zna kako gospodarski probuditi Križevce, ali još je tužnije kada te iste elite nemaju ni srca ni osjećaja za blokirane, siromašne i gladne sugrađane.
prigorski.hr/Željko Picig
