Mnogo sam vremena provodio s Marcelom Kovačićem pa sam znao da je u zadnje vrijeme krhkoga zdravlja. Svejedno je i mene i brojne Marcelove prijatelje teško pogodila spoznaja da nas je napustio. Marcel je ostavio nenadomjestiv trag u križevačkom društvenom života.
Posljednjih tjedana života bio je svjestan da nas napušta, ali je zbog svoje iznimne energije i ljubavi prema poslu i fotografiji radio do kraja, sve dok mu je tijelo to dopuštalo. Želio je znati kako je sada kada više nema njegovih fotografija i tko će ga zamijeniti u Podravskom listu i na portalu prigorski.hr.
Bio je brz, temperamentan čovjek, izrazito iskrena osoba. Znao je pohvaliti, ali i opravdano pokuditi. Kao praktični je vjernik bio istaknuti suradnik mnogim križevačkim svećenicima, od Stjepana Kranjčića koji mu je bio prvi i najomiljeniji župnik, do današnjega Stjepana Sovičeka.
Organizirao je mnoga hodočašća vjernika pješaka na Mariju Bistricu i po križevačkom kraju. Rado je isticao svoje domoljublje. Bio je jedan od osnivača HDZ-a u Križevcima, djelovao je kao gradski vijećnik. Radio je vrlo pouzdano, odgovorno i pedantno kao domar Hrvatskoga doma. U prijevremenu su ga mirovinu, protiv njegove volje, poslale gradske vlasti. To je bila cijena njegove iskrenosti i otvorenog iskazivanja stava.
S Rokom Bašićem sam prije dvije godine predložio da mu Grad dodijeli priznanje, što, nažalost, nije prihvaćeno. Marcel će jednoga dana nagradu sigurno posthumno primiti, jer ju je zaslužio, i po Bogu i po ljudima. To mu Križevci duguju.
Dobra duša Križevaca, Marcel Kovačić, svojim je cjelokupnim životom bio važna, nezaobilazna križevačka karika u posljednjih pola stoljeća.
Marcele, hvala, najljepše hvala na svakome dobru!
prigorski.hr/Željko Picig