U cijenu, ljepotu i funkcionalnost središnjih križevačkih trgova ovoga puta neću ulaziti, jer svaka navedena riječ trebala bi se posebno obraditi. Ali moram spomenuti kako mi srce puca kada vidim da nitko u gradu nema sluha i želje da križevačko gradsko središte živi trenutke koji nas obuzimaju srećom, veseljem i ponosom.
Križevačke sportašice i sportaši svakodnevno nas čine ponosnima kada se vrate u grad podno Kalnika s vrhunskim sportskim ostvarenjima na državnim, europskim i svjetskim natjecanjima. Prije nekoliko dana članovi križevačkog Kluba za obaranje ruke “Tigar” osvojili su nekoliko svjetskih medalja, a Dražen Kogl postao je i svjetski prvak. Proteklih mjeseci i godina bilo je iznimnih rezultata naših sportaša koji su morali biti dočekani na središnjim križevačkim trgovima. Zašto imamo trgove?
Tijekom godine malo je dana kada se na trgu okupi barem 100 građana. Nadam se da će jednoga dana netko progledati i shvatiti da za svaki križevački ponos moramo živjeti i da uspješne ljude treba nagraditi pljeskom na otvorenoj sceni. To je najmanje što možemo učiniti, a za organizaciju takvog događaja dovoljan je jedan razglas i mikrofon u paviljonu na Strossu.
Trg bi živio, građani i sportaši bi osjetili ponos, a vrhunski križevački sportaši svoje bi uspjehe mogli proslaviti sa svojim sugrađanima na najljepši mogući način. Sadašnja politička garnitura nema osjećaja za sport, ulažu se skromna sredstva, nedostaje sportska dvorana i atletska staza, ali nažalost nedostaje i ljubavi prema svome gradu i svojim ljudima. Možda će ih ovaj tekst natjerati barem da malo promisle, a ako sadašnji križevački šefovi nemaju sluha, možda će imati oni koji će doći.
Željko Picig/prigorski.hr