Križevci su ove godine doživjeli najveći proračun u povijesti grada. Gotovo 90 milijuna kuna proći će kroz gradski račun do kraja godine, ali već ćemo se sljedeće godine poprilično prizemljiti, jer će predviđeni proračun biti nešto veći od 50 milijuna kuna.
Europska sredstva za Razvojni centar i tehnološki park iznosila su gotovo trećinu proračuna, ali postavlja se pitanje ulažu li Križevci vlastita i europska sredstva u projekte koji donose bolji život i standard građana, veću zaposlenost…
Tehnološki park to treba dokazati, ali pogledajmo što je s učinjenim. Biciklističke staze su izgrađene u funkciji razvoja turizma, ali nema baš niti domaćih biciklista, a kamoli stranih koji bi trebali “klačiti” po gradskim ulicama, a i pješacima je zabranjeno šetati po novim “europskim” biciklističkim rutama. Koliko je stranaca bacilo pogled s vidikovca na Ratarni prema gradu? Slično je i s vinskim cestama. Imamo vina, imamo ceste, ali u Križevcima ne postoje osmišljeni programi koji bi ih stavili u pravu funkciju.
Prošle su mnoge godine i projekti, naši i europski novci su potrošeni, a u Križevcima nema živosti. Nema pomaka na bolje ni među brojevima koji ukazuju na blokirane i nezaposlene.
Pod hitno trebamo projekte i konkretne prijedloge koji će pokrenuti križevačko gospodarstvo i turizam. U takve projekte niti jedna kuna neće biti uzalud utrošena i kroz takve projekte trebamo tražiti europske novce.
Staze bez biciklista, vinske ceste bez pješaka, vidikovac bez pogleda i trgovi bez ljudi, nisu ono što želimo gledati u budućnosti.
Željko Picig/prigorski.hr