Piše: dr. sc. Zdenko Balog
Naša nas sljedeća priča vodi u Arheološku zbirku Gradskog muzeja Križevci, gdje se vrijeme mjeri tisućljećima, a nalazi arheologa predstavljaju tek sitne kamenčiće izgubljenog mozaika naših drevnih predaka. Stoga nije slučajno da arheološku struku prati ona krilatica da arheolog mora biti znanstvenik, ali pomalo i pjesnik. Ponekad jedva prepoznatljivi komadići nečega što prepoznajemo kao artefakte (djela ljudskih ruku), predstavljaju jedinu sponu između iskustva suvremenog čovjeka i cijele jedne nestale kulture. No nekad ipak imamo sreću da nađemo cjelovitije predmete, te da nam pojedino nalazište množinom nalaza dozvoli formiranje predodžbe o dotičnoj kulturi.
Križevačka arheologinja, mr. sc. Lana Okroša Rožić, muzejska savjetnica u Gradskom muzeju dugi niz godina istražuje nalazište Brezovljani kod Križevaca. Ne samo da je o tome sabrala lijepu zbirku predmeta koji ugrubo oslikavaju život naših drevnih predaka od prije sedam tisućljeća, nego je uspostavila i akulturacijske veze ovog nalazišta sa nalazištima širom Hrvatske, ali i Bosne i Hercegovine, Mađarske, Austrije i šire. Mobilnost našeg drevnog pretka, bila je mnogo življa nego što nam se to nekad čini. S posebnim ponosom pokazuje najatraktivniji pojedinačni nalaz iz Brezovljana, neolitičku antropomorfnu figuru žene u sjedećem položaju skrštenih ruku.
Neolitik je doba agrikulture kada se čovjek dramatično suočava sa plodnošću zemlje kao uvjetom života i preživljavanja, te se plodnost zemlje ritualno i protoreligijski povezuje sa plodnošću vlastite vrste. Žena je u prvom planu, te figurice žena, posude koje imaju dodane stilizirane spolne atribute žene i slični predmeti postaju standardan inventar poljodjelskih kultura. U istom kontekstu nastala je i figurina iz Brezovljana, naglašenih grudi, a položaj ruku ukazuje na ritualni sadržaj. Više o ovom vrijednom predmetu rekla nam je sama nalaziteljca i najbolja poznavateljica Brezovljanske kulture Lana Okroša Rožić.
‘Figura je pronađena 2005. u zemunuci oznake SJ 209. Zemunice su uglavnom u zemlju ukopane nastambe neolitskog razdoblja. Figurina je u odličnom stanju, osim što joj nedostaje donji dio. Sačuvana je glava i trup. Dominiraju šira, uzdignuta ramena, dok je glava sitna. Naglašene su grudi, ruke su vrlo stilizirano prikazane kao vodoravne istake položene na trbuhu. Ispod struka oblikovan je otvor. U bokovima je blago proširena, u tragovima nalazimo ostatke crvenog slikanja. Ova figurica nema tipološkog para, te je jedinstvena. Najbliže veze nalazimo sa figurinom sa lokaliteta Petrivente u jugozapadnoj Mađarskoj. Ipak, razlike su znatne, figurina s Brezovljana ima znatno manju glavu, što je tipološki važno, a tu su i podignuta ramena.’
mr. sc. Lana Okroša Rožić – muzejska savjetnica Gradskog muzeja Križevci
Doista kada promatramo figuricu ovako sumarnih oblika, sa naglašeno podignutim ramenima poput šišmiševih krila, pada nam na um ne radi li se možda o nekom modnom detalju, odnosno nekom ritualnom ogrtaču vrhovne svećenice? No naravno, to je samo laička pretpostavka, za koju bi trebalo mnogo dodatnih nalaza da ju podupre.
Završimo malom astrološkom digresijom. Budući da se zbog polaganog rotiranja precesijske točke početak proljeća i ostale nebeske pojave vremenski pomiču (što rezultira tzv. Dobima pojedinih znakova, ‘Doba Vodenjaka’), prije oko 7.000 godina na najvišoj točki neba ljetnog solsticija nalazila se sjajna zvijezda Spica, α (alfa) u zviježđu Djevice. Zviježđe Djevice u drevnim je agrarnim kultovima, Babilonu i Egiptu nazivana ‘Velika Majka’.
Prema mišljenju antropologa kult Velike Majke prvi je jedinstveni kult s obilježjima religije u povijesti. Objedinjavao je čitav prostor agrarnih kultura, Mediteran i Panoniju, uz središnji godišnji događaj, ljetni solsticij. Možda je i naša votivna figurina, koja nastaje baš negdje u razdoblju dominacije zviježđa ‘Velike Majke’ upravo ikona tog protobožanstva? U prilog ovome išla bi učestala pojava suvremenih votivnih figurina spolnih obilježja, sa asocijacijom na žensku plodnost.