Književnik Edo Popović predstavio je u utorak svoju novu knjigu “Nema mačaka lutalica u Švicarskoj”, nastalu tijekom i nakon šestomjesečnog boravka u švicarskom gradu Zugu na poziv kulturne zaklade Landis & Gyr.

U razgovoru s pjesnikinjom Sanjom Baković u prostorima Uranije, Popović je kazao da knjiga nije nastala kao obveza prema zakladi koja mu je dodijelila stipendiju, nego iz osobnog interesa i iskustva života u Švicarskoj.

Ispričao je kako je u Zug stigao s namjerom da piše fikciju, no tijekom boravka nije napisao ni redak planiranoga teksta. Umjesto toga počeo je voditi bilješke nastale tijekom putovanja po švicarskim gradovima i planinama, iz kojih se kasnije razvila knjiga.

Naslov knjige proizašao je iz susreta s mačkom koja je svakodnevno dolazila u vrt gdje je živio. Popović i njegova supruga razmišljali su o tome da je povedu sa sobom u Hrvatsku, no domaćini su ih upozorili da mačka nije napuštena.

“Nema mačaka lutalica u Švicarskoj”, prisjetio se rečenice koja je postala naslov knjige. Naknadno su u veterinarskoj ambulanti doznali da je životinja čipirana i da ima vlasnika.

Knjiga na 116 stranica okuplja zapise o prirodi, gradovima, književnosti, umjetnosti, arhitekturi i ekologiji, a autor je istaknuo da mu je bliska kratka i sažeta forma.

“Uvijek računam na inteligenciju čitatelja. Ne treba upirati prstom u sve i sve objašnjavati. Ako pišem za druge, računam na neku vrstu suradnje s čitateljem”, istaknuo je Popović.

Dodao je kako ga danas više privlači nefikcionalna proza i dnevnički zapisi nego izmišljanje priča.

Govoreći o Švicarskoj, opisao je Zug kao najbogatiji kanton i grad u zemlji, ali i sredinu u kojoj se dio bogatstva vraća zajednici kroz dostupne javne sadržaje, slobodan pristup plažama i očuvanje javnog prostora.

Poseban dojam na njega ostavile su švicarske planine, ali i susreti s djelima umjetnika, arhitekata i ekoloških mislilaca. Među njima je izdvojio švicarskog aktivista Brunu Mansera, čiji su ga dnevnici o zaštiti prašuma Bornea inspirirali tijekom boravka.

Popović je također primijetio kako je javni prostor ondje izrazito uređen te da se rijetko susreću beskućnici ili prosjaci. Švicarsku je usporedio s velikim trgovačkim centrom u kojemu nema mnogo prostora za spontane oblike života na ulici, istaknuvši da su prosjačenje i ulične aktivnosti u mnogim kantonima strogo regulirani.

Posebno ga je iznenadila činjenica da oko 27 posto stanovnika Švicarske nema državljanstvo te zemlje, premda ondje žive i rade.

Autor se osvrnuo i na svoje zanimanje za povijest krajolika, istaknuvši da ga tijekom putovanja ne zanima samo ono što vidi danas nego i ono što je na tim prostorima postojalo prije.

Popović je istaknuo i važnost zaštite prirode te potrebu da se uvijek stane na stranu divljih životinja. “Treba uvijek stati na stranu divljih bića. Mačke i psi imaju hranu i brigu ljudi, a divlje životinje ovise o prostoru koji im ostavljamo”, kazao je.

Knjiga je objavljena u nakladi Librikona, a uz tekst sadrži i autorove fotografije te crteže nastale tijekom boravka u Švicarskoj.