Raštrkano između obronaka Bilogore i Kalnika, na najvišoj točki nadmorske visine od 150 metara na površini od 12 kilometara kvadratnih, smjestilo se naselje Apatovec. Selo su prije nazivali Opatovac, a u centru sela na pročelju zgrade osnovne škole Ljudevita Modeca, još uvijek stoji tabla s natpisom Područna škola Apatovac. Iz burne povijesti naselja saznajemo i da ga je 1643. godine napao general Berger kako bi protjerao Isusovce, no u tom napadu vjerojatno nisu stradali samo isusovci. Prigodom radova na obnovi kapele svetog Petra, pronađeni su posmrtni ostaci odraslih, ali i male djece, pa mnogi smatraju da se radi o stradalima u tom napadu, piše Glas Podravine i Prigorja.
Naselje je 1931. godine imalo čak 952 stanovnika no od tada se samo smanjivalo. Apatovec danas objedinjuje zaseoke Carine, Brežanci, Lipovec i Martinci. Centar naselja je u Carinama, gdje se nalazi zgrada osnovne škole, vatrogasni dom i crkva. Na našem putovanju, mi smo se zaustavili pred kućom pokraj vatrogasnog doma gdje su nas dočekali Branko, i njegov otac Dragan Vrbanec. Ušli smo u njihovu obiteljsku kuću, gdje nam je jedan od najstarijih žitelja iznio svoja sjećanja o životu u selu. Dragan Vrbanec rođen je 10. travnja, 1931. godine. Djetinjstvo je proveo u Apatovcu a pred sam početak Drugog svjetskog rata, završio je četiri razreda osnovne škole.
Njegov otac Franjo i majka Pava bavili su se poljoprivredom i imali su od dvije do četiri krave i nekoliko svinja. Obrađivali su zemlju i uzgajali vinovu lozu. Dragan se kasnije oženio i nastavio poljoprivrednu proizvodnju, a početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća kupio je staru kuću pokraj vatrogasnog doma. Zgradu gdje je danas vatrogasni dom stariji mještani su nazivali Straža. Prema pričama, za vrijeme Vojne krajine u toj zgradi je vjerojatno bila smještena manja postrojba XII. satnije križevačke pukovnije. Uoči drugog svjetskog rata neki Nemčić (čije ime nismo saznali) kupio je zgradu i u njoj otvorio dućan i gostionicu.
Tijekom rata zgrada je spaljena, a nakon rata, po nalogu tadašnjeg predsjednika Narodno oslobodilačkog odbora Marka Jandrokovića mještani su zgradu obnovili i unutra je bila smještena zadruga, u kojoj je već u to vrijeme bio i telefon. Predsjednik zadruge je bio Jandroković, a nakon kratkog vremena (i manjeg požara) zadruga je prestala s radom, a zgrada je pretvorena u vatrogasni dom. Godine 1949. osnovano je dobrovoljno vatrogasno društvo, a jedan od osnivača bio je Dragan Vrbanec.
– Na mjestu gdje se sad nalazimo, nekada je bila kuća učitelja i književnika Ivana Lepušića koji je početkom dvadesetog stoljeća predavao u našoj školi. U kući je kasnije živio Lepušićev zet Andrija Videk Jurić koji je bio krojač, ali je držao i gostionicu. Ja sam tu kuću kupio 1962. godine i počeo pripreme za gradnju nove, koja je sagrađena od cigle koju smo sami radili i pekli. U to vrijeme u selu su bili razni majstori. Osim Jurića, krojač je bio i Hajduković. Ivan Pavišić, a prije i Pavel Bradičev, bili su kovači, a Mirko Zorko stolar – kazao nam je Vrbanec.
Mještani su nekada (a i danas) za život skrbili i proizvodnjom drvenog ugljena, i radom u šumama koje su se početkom dvadesetog stoljeća masovno sjekle, a trupci su iz Apatovca odlazili uskotračnom prugom i(li) žičarom.
Odmah nakon drugog svjetskog rata Mika Matukov kupio je i vršilicu koju je pokretao dizel motor Aran. Kasnije je i Dragan Vrbanec kupio vršilicu i traktor, a među prvima, traktore su kupili i Pero Habdija, Zlatko Topolko, te Dragan Crnčić i Joža Međimorec. U selo je 1959. došla i struja, a mještani su polako počeli kupovati i čekičare, radio aparate, a kasnije i televizore. Prvi tv program gledao se u vatrogasnom domu, a kasnije je televizor kupio i učitelj Dragec Ječmenjak.
Kraj je brdovit i okružen šumom, i u nedostatku oranica, žitelji su na brdima Hum, Musik, Gospočnjak, Mikači, Kremen i Brijeg uzgajali vinovu lozu. Vino su vozili u Podravinu gdje su ga prodavali ili mijenjali za žito ili kukuruz, no za to putovanje trebalo je hrabrosti i sreće, jer su ih na povratku, u močilskoj šumi često čekali razbojnici. Danas je sve manje vinograda, no zato se iz apatovečkog vrela crpi mineralna voda za koju kažu da ima i ljekovita svojstva, a iz iskustva znamo da je odlična za gemište!
Sedamdesetih godina proteklog stoljeća u Apatovcu je vrvjelo od društvenih aktivnosti. Godine 1979. osnovan je KUD Ivan Lepušić u kojemu je djelovalo stotinu članova. U KUD-u je na Dudi (muzički instrument) svirao Dragan Pavišić koji je često svirao i na svatovima i u privatnim kućama, no u selu su bili i drugi muzičari. U jednoj grupi svirali su Milan Pavišić, Nikola Pavleković, Nikola Vrbanec, Nikola Međimorec, i Slavek Blažević. U drugoj grupi su bili Đuro Međimorec, Zvonko Crnčić, Milan Crnčić i njegov otac Slavek Crnčić zvani Štancer, te Željko Crnčić. Prije njih svirao je Dragan Međimorec. Aktivna je bila i udruga žena – tadašnji AFŽ, Savez omladine, vatrogasci i NK Izvor Apatovac. Nositelj društvenog života danas je DVD kojemu je predsjednik Tihomir Pavleković, a zapovjednik Danijel Magdić.
Prošetali smo glavnom ulicom, a na pitanje: kada je naselje asfaltirano, od mještana smo dobili zanimljiv odgovor. Na sastanku Mjesne zajednice u 1972. godini, od Općine Križevci je zatraženo da se Apatovec asfaltira. Kako je odgovor bio negativan, mještani su zaprijetili da će zatražiti administrativno pripajanje Koprivnici. Općina Koprivnica je u to vrijeme bila voljna pristati na to, jer Podravka još nije kupila izvor u Lipiku, pa bi joj dobro došlo apatovečko vrelo. Delegacija je zaista otišla u Koprivnicu na pregovore, a priča se da je tadašnji predsjednik Općine Koprivnica nazvao predsjednika u Križevcima i u šali upitao: Koliko mi platiš da ti ostavim Apatovac? Jeli itko kome što platio, ne zna se, no Apatovac je te 1972. godine asfaltiran, i danas je u sastavu Križevaca.
Danas u Apatovcu u osamdeset naseljenih kuća živi tristotinjak stanovnika. Naselje ima struju, javnu rasvjetu, telefon, internet i asfalt. Mještani ove godine očekuju priključak na vodovod, a nemaju kanalizaciju niti plin. U selu mliječne krave danas imaju Stjepan Blažević, Slađan Starc, Milan Crnčić, Drago Bužić, Ivica Pavleković, Milan Vrbanec i Stjepan Vručina. Mlijeko otkupljuje zagrebački Dukat. Žitelji imaju svoje groblje i novu mrtvačnicu. Danas je većina radno sposobnih stanovnika zaposlena. Prevladavaju staračka domaćinstva, a u područnu školu ide desetak đaka.
Mirko Lukavski