Hrvatski sportaši su najbolji ambasadori naše zemlje, bez obzira što ima onih koji smatraju da sport nije najvažnija stvar i da od njega obični smrtnici ne žive.
U svakoj zemlji se slave, uzdižu i veličaju uspjesi sportaša, u velikim i malim zemljama. Za Hrvatsku s četiri milijuna stanovnika takva sportska postignuća nas potiču na zajedništvo, na one vrijednosti koje prečesto zaboravljamo.
Danas su rukometaši osvojili srebrnu kolajnu na Europskom prvenstvu, vaterpolisti su, nažalost, četvrti, ali u europskom vrhu.
U čemu smo mi u europskom vrhu, osim u sportu. Nogometaši aktualni viceprvaci svijeta, rukometaši viceprvaci Europe, veslači najbolji, pojedinačni uspjesi u gimnastici, atletici i mnogim drugim sportovima, a u izdvajanju za sport smo na dnu europske ljestvice.
O infrastrukturi je suvišno govoriti, od državne, regionalne, županijske, gradske ili općinske razine. Posljednjih godina se više izdvaja za sport, ali još uvijek nedostatno. Sport ujedinjuje. Kauboji su nas na Europskom prvenstvu ujedinili.
Ugledajmo se na sportaše, srce, znoj i muke. Odricanje. Igraju za Hrvatsku, bore se za Hrvatsku. Oni su naš ponos i uvijek će biti. Budimo sretni što ih imamo.