Sa samo 37 godina suočila se s dijagnozom koja joj je promijenila život. Nakon liječenja, velikih osobnih prekretnica i godina provedenih u ubrzanom ritmu, Bojana Svalina odlučila je krenuti potpuno drugim putem.
Zagreb i poslovni život zamijenila je životom na selu, a danas u Novom Đurđicu gradi dom, uzgaja vlastitu hranu i brine o brojnim životinjama. Upravo ondje, kaže, ponovno je pronašla sebe.
Postoje trenuci nakon kojih se čovjek više ne može vratiti na staro. Za Bojanu Svalinu jedan od takvih trenutaka stigao je kada je sa samo 37 godina saznala da boluje od raka dojke.
Do tada je njezin život bio ispunjen poslom, odgovornostima i stalnim dokazivanjem. Završila je ekonomiju, godinama gradila karijeru i živjela u Zagrebu. No bolest je promijenila njezine prioritete i natjerala je da se zapita što joj je u životu zapravo važno.
Umjesto da iskustvo bolesti zadrži samo za sebe, odlučila ga je pretvoriti u nešto korisno za druge. Sudjelovala je u pokretanju udruge „Sve za nju“, koja pruža podršku ženama oboljelima od raka, a kasnije se sve više posvetila osobnom razvoju i radu s ljudima.
Pisala je, predavala i održavala radionice, a kroz različite projekte pokušavala drugima prenijeti ono što je i sama naučila – da ponekad moramo zastati kako bismo shvatili kamo zapravo želimo ići.
No njezin životni zaokret tu nije završio.
Sa suprugom je godinama živjela u Njemačkoj, no nakon vremena provedenog izvan Hrvatske počela je sve snažnije osjećati potrebu za drugačijim životom. Za mjestom gdje bi mogla usporiti, biti bliže prirodi i stvoriti nešto vlastitim rukama.
Odgovor je pronašla u Novom Đurđicu.
Umjesto gradskog života izabrala je veliko imanje i svakodnevicu koja je potpuno drugačija od one na koju je godinama bila naviknuta. Danas sa suprugom uređuje zemljište, stvaraju voćnjak i vrtove te uzgajaju vlastitu hranu.
Na imanju svoje mjesto imaju i životinje – konji, kokoši, psi i mačke. Svaki dan donosi nove obaveze, ali i onu vrstu zadovoljstva koju Bojana ranije nije poznavala.
Nema velikih poslovnih sastanaka ni užurbanih gradskih jutara. Umjesto toga tu su zemlja, vrt, životinje i ritam prirode.
I upravo je taj jednostavniji život za nju postao nešto posebno.
Novi život donio joj je i novu ulogu
Bojanina priča danas dobiva i jednu novu dimenziju. Ona predstavlja Novi Đurđic na izboru za Najuzorniju hrvatsku seosku ženu.
To je priznanje ne samo njezinu načinu života nego i svemu što je posljednjih godina stvarala na svom imanju. Od uzgoja vlastite hrane i brige o životinjama do života u zajednici i povratka prirodi, Bojana pokazuje kako izgleda svakodnevica koju je sama odabrala.
Iza svega toga stoji žena koja je prošla kroz ozbiljne životne izazove, ali ih nije dopustila pretvoriti u kraj svoje priče.
Danas je njezin život u Novom Đurđicu daleko od onoga koji je nekoć vodila u Zagrebu. I upravo u toj razlici možda se najbolje vidi koliko se čovjekov pogled na život može promijeniti.
Bolest joj je promijenila prioritete. Životne okolnosti promijenile su joj planove. A selo joj je dalo prostor da izgradi nešto novo.
Bojana nije samo promijenila adresu. Promijenila je ono što za nju znači dobar život.
Iz grada je otišla na selo, nakon bolesti pronašla novu snagu, a danas svoj život gradi u ritmu koji joj odgovara.
I možda je upravo u tome najveći obrat njezine priče.
Godinama je gradila karijeru misleći da zna što želi. Tek kada ju je život zaustavio, shvatila je gdje zapravo želi biti.
U Novom Đurđicu danas ne gradi samo imanje.
Gradi život u kojem je, nakon svega što je prošla, ponovno pronašla sebe.
