Sindrom pilatovskoga pranja ruku danas živi u mnogim ljudima kad odlučuju, kad treba preuzeti odgovornost, cjelovito upoznati sve dimenzije određenoga problema i rješavati ga u skladu s univerzalnim etičkim načelima, no svojim uskrsnućem Isus je pobijedio i taj sindrom i oslobodio dobro, istinu, pravdu, ljubav, slobodu, život i ljudsko dostojanstvo.
Proslava Isusova uskrsnuća i ove je godine silno važan podsjetnik na konačnu i neopozivu pobjedu dobra, istine, pravde, ljubavi i mira. Tu sudbinsku pobjedu često nije lako prepoznati ni u osobnom životu ni na obiteljskoj, društvenoj, narodnoj ni općečovječanskoj razini, a ona je ipak stvarnost, i to ne kao ljudsko postignuće, nego snagom Božjega nauma, Božje ljubavi i Božjega milosrđa.
Puno je od te zajamčene pobjede gotovo svim ljudima bliži, razumljiviji, pa možda čak i prepoznatljiviji veoma proširen sindrom pilatovskoga pranja ruku koji truje, ranjava, prijeti, često i izbezumljuje veoma brojne ljude i ljudske zajednice na svim razinama.
Povijesni rimski upravitelj Judeje Poncije Pilat, suočen s nezadovoljstvom dijela podanika koji su mu podnijeli optužnicu protiv apsolutno najnevinijega čovjeka koji je ikada hodao po kugli zemaljskoj i za njega tražili isključivo potpuno uklanjanje odnosno oduzimanje života, znakovito je oprao svoje ruke poručujući time da se njega zapravo ne tiče meritum, da nije spreman za napor da bi ušao cjelovito u problematiku, da bi došao do cjelovitoga uvida u stvarnu istinu o Isusu, njegovu djelovanju i njegovu nauku te da bi na temelju cjelovitoga uvida mogao pravedno presuditi.
Umjesto pravedne presude Pilat je uz to znakovito pranje ruku postupio krajnje populistički: udovoljio nezadovoljnicima, tužiteljima i Isusovim protivnicima. Taj sindrom pilatovskoga pranja ruku danas živi u mnogim ljudima kad odlučuju na osobnoj, obiteljskoj, društvenoj, narodnoj ili općeljudskoj razini, kad treba preuzeti odgovornost, cjelovito upoznati sve dimenzije određenoga problema i rješavati ga u skladu s univerzalnim etičkim načelima.
Nema iskrenoga čovjeka koji ne bi priznao da je u osobnom životu iskusio taj sindrom pilatovskoga pranja ruku kad se trebalo obračunati s nekom osobnom slabošću koja se tiče osobnoga vlastitoga života, kao i slabosti koja se tiče zajedničkoga života u obiteljskoj, društvenoj neformalnoj ili formalnoj zajednici. Štoviše ima ljudi, pa i katoličkih vjernika (makar po svojoj deklaraciji), koji uopće nisu svjesni niti su spoznali da su zaraženi sindromom pilatovskoga pranja ruku te idu kroz svoj život i kroz suvremeni svijet kao infantilna bića koja jedino traže zadovoljenje svojih primarnih potreba.
Svi ljudi makar povremeno i privremeno zarobljenici su toga sindroma u okvirima životnoga nagona za opstankom, no kršćani znaju da za suočavanje sa zarobljavanjem tim sindromom u osobnom životu imaju izvrsno sredstvo – sakrament pomirenja, koji ih oslobađa i koji im po Božjem milosrđu daje mogućnost potpuno novoga početka.
Premda se kršćani, dakle, mogu osloboditi posljedica popuštanja tomu sindromu u osobnom životu, ipak svako osobno zarobljavanje tim sindromom baš svakoga čovjeka, pa dakle i vjernika, ima i svoju društvenu dimenziju, odnosno neizbježno nanosi štetu ljudskoj zajednici na svim razinama, a osobito je to očito kad popuštanje tomu sindromu izravno nanosi štetu, ugrozu, nekad i potpuno isključivanje za manji ili veći dio pripadnika svake ljudske zajednice na svim razinama.
U suvremenom čovječanstvu npr. ima više naroda kojima se osporava primjerena autonomija, kojima se ograničava i otežava gospodarski razvitak, kojima se ugrožava mir, sigurnost, ponekad čak i opstanak. Takvo stanje u suvremenom čovječanstvu nije slučajno, nego je posljedica sindroma pilatovskoga pranja ruku onih koji su si uzurpirali moć te kroje sudbine po nekom svom interesu.
Na razini hrvatskoga društva sindrom pilatovskoga pranja ruku može se prepoznati baš u svim segmentima društvenoga života. Na političkoj razini posljedice djelovanja toga sindroma prepoznatljive su npr. već u manjku političke volje da se Republika Hrvatska ustroji kao demokratska država s takvim pravnim ustrojem koji bi počivao na hrvatskoj povijesnoj istini i stvarnosti, koji bi onemogućio sve zlouporabe moći, vlasti, ljudskih i gospodarskih potencijala, i koji bi omogućio stvarnu slobodu i ravnopravnost, demografsku, gospodarsku i kulturnu obnovu hrvatskoga naroda i svih ljudi koji žive u Hrvatskoj.
Udio u sindromu pilatovskoga pranja ruku imaju i svi oni stanovnici u Hrvatskoj koji ne produbljuju svoju formiranost i informiranost, koji ne razvijaju svoje talente i sposobnosti, koji izbjegavaju rad, žrtvu i služenje općemu dobru.
Očito je da je na svim razinama ljudskoga života, ne samo u Hrvatskoj, veoma snažno na djelu sindrom pilatovskoga pranja ruku, da su njegove posljedice vidljive po razmahivanju kulture smrti, po stvaranju ili podržavanju nestabilnosti i nesigurnosti umjesto mira, po širenju siromaštva općenito, a osobito u bogatim zemljama, po isključivanju skupina i pojedinaca…
No povijesno Pilatovo pranje ruku, koje je ljudski gledano za strašnu posljedicu imalo poniženje, mučenje i ubijanje najboljega čovjeka u povijesti čovječanstva, ipak nije imalo posljednju riječ. Taj Isus, koji je bio strahovito podcijenjen i ponižen i krvavo isključen iz ljudske zajednice, pojavio se živ! Njegova žrtva nije bila uzaludna ni marginalna, kako su mislili tužitelji i Pilat, njegova žrtva darovala je čovječanstvu apsolutnu pobjedu nad svakom površnošću, nepravdom, neodgovornošću, nad lažnim optuživanjem, nad baš svakim zlom koje se pojavljuje u cjelokupnoj povijesti čovječanstva.
Isusovo uskrsnuće definitivna je pobjeda dobra, istine, pravde, ljubavi, slobode, života i ljudskoga dostojanstva! Isusovo uskrsnuće je i konačna pobjeda nad svim oblicima i svim posljedicama ljudskoga sindroma pilatovskoga pranja ruku. Uskrsli je otvorio apsolutno novu i neuništivu perspektivu i nadu!
prigorski.hr/glas-koncila.hr