Piše: Nikica Barać
Poznavao sam ženu. Bila je drugačija od svih. Jedna od onih koja pleše u razigranim bojama dok svi hodaju u sterilnosti crno-bijele rutine.
Bila je posebna. Karizmu je pretvarala u zaluđenost okoline dok je s druge strane čuvala tajnovitost, daleko od predviđanja i razumijevanja.
Poznavao sam ženu koja je unatoč svoj posebnosti vodila ovozemaljske bitke kako bi se domogla trunke utjehe i šanse za sreću. Koja je na sve načine, boreći se, podsjećala samu sebe da je samo čovjek. Iako ona nikad nije bila samo čovjek. Bila je drugačija od svih. Bila je ritam u boji…
Postoje ljudi oko nas koje ne poznajemo dovoljno dobro da bi znali što sve nose na svojim leđima, i zašto. Ona je nosila ožiljke kako bi se podsjećala na pogrešne izbore i teška vremena. Pričam o ožiljcima zbog kojih bi ju današnji svijet kamenovao samo zato jer ne čita između redaka i ne šuti dok sluša.
To su ožiljci koji mogu prekriti ljepotu osobe, samo ako se prepustiš nekim spontanim zakonima stvorenima daleko od empatije.
Imao sam čast upoznati ženu koja je promijenila moj cijeli pogled na svijet koji me okružuje. Koja je preoblikovala onaj dio tišine koji slijedi prije optuživanja i negodovanja. Toliko da ta tišina traje duže i tako stvara mir koji ne osuđuje.
To nije do mene. To je zasluga osobe koju bi svijet možda osudio ne znajući o njoj ni pola vrijednosti poznavanja.
Mišljenja i stavovi su ponekad samo prepreka čovjeku da vidi jasnu sliku. Da shvati kako postoje istine koje ne obuhvaćaju temelji tvrdih stavova. Ništa na ovom svijetu ne mora biti jednostavno i nije sve komplicirano. Ima istina koje nadilaze pravila zato što su obojani predmeti u crno – bijeloj skici.
Kada bi barem mi kao ljudi prestali upirati prstom samo zato jer netko prkosi našem ne shvaćanju. Kada barem nikome ne bi smetala molitva i da bar ljudi molitvom ne rade igrokaz. No, ovo nije savršen svijet. Ovo je svijet u kojem svatko ima pravo na svoje mišljenje i ne postoje ograničenja korištenja.
Ovo je zapletena mreža lažnih ideja da se u svaki život treba uključiti kao da je naš vlastiti. Zapletena mreža lažnih ideja koja od demokracije čini kaos.
Ljudi iz crkve će me optužiti da nisam vjernik, dok će me njihovi protivnici tapšati misleći da sam na njihovoj strani. A nisam. Tako je možda u crno – bijelom svijetu. Ja sam na strani osobe koja je u centru zbivanja, jer to je jedina osoba koja zna što nosi na leđima i kako izgledaju njezini ožiljci.
To je osoba koja ima svoje pravo na sve, kao što i svaki kritičar smatra da ima pravo u svojem životu. Njezin život nije manje vrijedan i nije pogrešan samo zato jer se ne poklapa sa uvjetima savršenstva.
Poznavao sam ženu. Bila je drugačija od svih drugih. Ritam u boji. Ne zato što je njezino srce u dogovoru s glavom donijelo jednu pogrešnu odluku, niti zato jer je njezino srce savladalo sve prepreke koje su se našle ispred nje.
Ona će zauvijek biti boja na praznom papiru zato jer je imala i ima srce.
To je spoznaja koja nadilazi sve neostvarene želje. To je jedino vrijedno.