Na današnji dan, 1. prosinca 1521., umro je papa Lav X., rođen kao Giovanni de’ Medici. Sama činjenica da je za papu izabran sin najbogatijeg Europljanina, moćnog trgovca i bankara Lorenza Medicija, poznatijeg kao Lorenzo Veličanstveni, viče sa distance od pet stoljeća da je vrijednu službu obitelj jednostavno ‘kupila’.
No, sa stanovišta umjetnosti ne možemo biti tužni što konklave nisu bile poštene i ravnopravne: jednako kao i njegov otac, i papa Lav bio je mecena i pokrovitelj renesansnim umjetnicima Rafaelu, Mechelangelu i mnogim manje znanim, a pokrenuo je i izgradnju veličanstvene bazilike Svetog Petra u Vatikanu. Kao pokrovitelj najvećih slikara svog vremena, ovjekovječen je i kistom ‘božanskog’ Rafaela. Zajedno sa svojim nećacima Giulijem de’ Medicijem i Luigijem de’ Rossijem. Kardinalima!
Nećak, talijanski ‘nipote’, te upravo ova slika – na kojoj su prikazana oba mladca koji su blagodareći bliskom srodstvu sa Papom stekli vrijedne i unosne službe – obogatila je jezično blago općeprihvaćenim internacionalizmom ‘nepotizam’. U Hrvatskoj doista nije potrebno posebno objašnjavati sva šarena značenja ovog jezičnog idioma, koji je, kako u lingvistici, tako i u praksi općeprihvaćen. Štoviše, ako je Rafaelov portret pomogao da se ‘djetetu da ime’, čini se da je ovakva praksa lijepo zabilježena već gotovo tisuću godina ranije. U Hrvatskoj…!
Među najljepše spomenike bizantske umjetnosti u svijetu brojimo Eufrazijevu baziliku u Poreču. Bez daha ostavljaju prekrasni mozaici svetišta, među kojima dominira u apsidi prikaz Bogorodice s Isusom. Prikaz je višestruko zanimljiv, jer nigdje ranije nije na ovom, najvažnijem položaju u crkvi prikazana Bogorodica, nego redovito Isus kao Svevladar. Okružena je anđelima, lokalno poštivanim svecima i nekim smrtnicima, tada još živima!
Pored biskupa svetog Maura Mučenika, s lijeve strane stoji osoba bez aureole, koja u rukama drži model nove bazilike, biskup Eufrazije. Rijetko se donatori pokazuju u društvu svetaca, još u proporcionalnoj veličini, te je po tome i sam Eufrazijev portret kao donatora u bazilici pretenciozan. No to nije bilo dosta: iza njega stoji muškarac u bijeloj dalmatici, arhiđakon Klaudije. Među njima dvojicom stoji dječak Eufrazije, sin Klaudijev, te, sudeći prema imenu kumče biskupa Eufrazija. Ikonografske analize nisu do sada došle do odgovarajućeg tumačenja pojave dječaka na tako važnom položaju porečkih mozaika.
Pitanje svakako nije trivijalno, jer u strogim pravilima ikonografije ranokršćanske umjetnosti jednaku važnost ima pitanje ‘što je prikazano’, kao i ‘gdje je prikazano’. Slike, prikazi i sadržaji unutar svetišta, imaju jednaku važnost kao i sama liturgija. Mali Eufrazije je očigledno imao dovoljno utjecajnog kuma, koji i samog sebe postavlja visoko u hijerarhiji prikazanih likova, da je tako rano ušao u visoko društvo. Štoviše, božansko. Zato jer je imao kuma. Dok je u italiji bilo važno imati strica, u Hrvatskoj kuma!
Zdenko Balog/prigorski.hr