Olovni oblaci opasno su jučer prijetili da “zagorčaju život” organizatorima i sudionicima 41. motociklističke utrke u Križevcima. Jutarnji treninzi su pokazali koliko je kudikamo opasnije za vozače i službujuće osoblje utrkivanje na snažna dva kotača po kiši. Bilo je izlijetanja, padova, proklizavanja i ozljeda koje, srećom, nisu teže naravi.
Točno u 2 opet kiša. Direktor utrke, proslavljeni križevački motociklist Zdravko Leljak proglasio je tzv. kišnu utrku (rain racing) i ispočetka je tako i bilo. Oldtimeri su otvorili Nagradu Križevaca, a publika je promatrala događanje ispod kišobrana. Svi su pogledi bili uprti u nebo, jer ne bi bilo baš “zgodno” da i brzinci jure pod kišom.
Onda se postupno počelo razvredravati i, naposljetku zasjalo sunce. Sveti Marko Križevčanin “podario” je prikladnije vrijeme majstorima na dva kotača, ali i gledateljima koji su došli iz mnogih krajeva na gradsku motociklističku utrku koja je jedino zaživjela u Gradu motociklizma.
Dekor, kao i obično, slikovit s Križevačkom djevojačkom stražom, Mažoretkinjama, Puhačkim orkestrom i nezaobilaznim hostesama koje su, htjele-ne htjele privlačile “oko kamere”. Na proglašenju pobjednika čuli su se taktovi Hrvatske, ali i Slovenske himne.
Susjedi Slovenci voze kod oldtimera za naše klubove i redovito su u Križevcima na pobjedničkom postolju. S ljepšima vremenom laknulo je i ugostiteljima. “Tekući kruh” bio je na svakom koraku, a u boksevima se, nakon utrke, popila i koja kvalitetna “kupica” i zavrtio roštilj. Bilo je kak se šika i patri, na križevački način. Prvo “služba”, a onda družba.
Najveselije, kao i obično, kod slavodobitnika. Križevčani su ponovno prednjačili, kako to čine desetljećima u hrvatskom motociklističkom ozračju. Nagrada Križevaca je jedan od zaštitnih znakova grada, bez obzira što ima dobronamjernih i “zlonamjernih” oponenata. Sve je dobro svršilo, a kada se dobro svrši – ima puno razloga za zadovoljstvo.
prigorski.hr