Na poziv mještana Gradeca uputili smo se u spomenuto mjesto kako bi iz prve ruke čuli njihove probleme koje više ne mogu trpjeti. Naime, neugodan miris širi se mjestom, a u to smo se i sami uvjerili tijekom razgovora.
Marijan Petrović, predsjednik Mjesnog odbora Gradec rekao je kako je problem s mirisima krenuo od početka izgradnje svinjogojske farme u Gradecu. – Situacija se intenzivira iz godine u godinu i sad je došlo do trenutka kad to više nije podnošljivo. Živim na mjestu gdje taj miris ne dolazi često, ali kad dođe do mene onda suosjećam s ljudima koji trpe svakodnevno taj smrad.
Akcija od udruga i mještana traje predugo, ali ništa se ne mijenja. Ispada da farma radi po svim zakonima, ali takav smrad se ne može podnositi. Pogotovo to nije dobro za malu djecu i starije ljude. Moramo pokrenuti inicijativu da se ugrade filteri – kazao je Petrović i dodao kako se smrad najjače osjeća u večernjim satima i kad pada kiša.
Ado Smajlović, zamjenik načelnice općine Gradec rekao je da je farma izgrađena 1983. godine i da je tada znalo smrdjeti samo nekoliko puta godišnje. – Kad je 2009. farma obnovljena uvjeti za svinje su postali bolji, a lošiji za ljude. Smrad je intenzivan od 2009. i rečeno je da će bioplinsko postrojenje uzeti svu gnojovku s farme i da je ona uzrok neugodnog mirisa, ali nakon puštanja u pogon bioplinskog postrojenja smrad se pogoršao.
Bioplinsko postrojenje je kao i svinjogojska farma u vlasništvu Agrokora i zaduženi su za prihvat gnojovke i iz nje rade digestat koji je po njihovom tumačenju visokovrijedne kvalitete i koji ne smrdi, ali umjesto toga oni na okolna polja apliciraju gnojovku koja smrdi i ne zadovoljavaju kriterije nitratne direktive, jer su površine premale – istaknuo je Smajlović.
– Vjetar puhne u jednom smjeru, osjeti se smrad i ljudi se žale. Od 2013. godine održavamo sastanke s predstavnicima Belja i Agrokora i kad dođemo do rješenja da će postaviti filtere, ne dogodi se ništa, već se promjeni odgovorna osoba u Belju. Slali smo dopise direktno Ivici Todoriću, dolazili su direktori, obećavali brda i doline i opet ništa – napominje Ado Smajlović.
– Farma mora imati okolišnu dozvolu da bi mogla raditi, a izdaje ju Ministarstvo zaštite okoliša. Na dozvoli piše da filteri trebaju biti postavljeni u razdoblju između 2009. do 2020. godine koji bi smanjili smrad – rekao je Smajlović i istaknuo kako su pronašli i zagađenu vodu u kanalu koji se ispušta u Črnec.
– Zvali smo nekoliko puta službu 112 kako bi pozvali inspektora, ali oni ne znaju koga da pošalju i na kraju dođe policija koja napravi zapisnik i na temelju tog zapisnika inspektor izađe za mjesec dana i naredi da to više ne rade, te im da rok od šest mjeseci da poprave situaciju.
Bunari su zagađeni, a Općina Gradec je naručila mjerenje kvalitete zraka. Tvrtka iz Zagreba je vršila mjerenje dva tjedna i ustanovili su da se po europskim normama trujemo oko sat vremena s prekograničnim koncentracijama sumporovodika i amonijaka. Najgore je što u našim zakonima ne postoji kategorija smrad i ne može se mjeriti – kazao je Smajlović i dodao kako se smrad najčešće osjeti u večernjim satima oko 23 sata, u razmacima po 5 minuta, ovisno o vjetru.
Ivica Jalšovec, mještanin Gradeca ističe kako ga smrad budu tijekom noći. – Smrad uđe u sobu i budi nas – kazao je.
Smajlović je rekao kako s farme prebacuju odgovornost na bioplinsko postrojenje i obrnuto. – Na sjednici Općinskog vijeća Općine Gradec u lipnju smo donijeli odluku da načelnica uputi dopis u Agrokor kako bi se postrojenje prenamjenilo ili zatvorilo, ali odgovor nismo dobili. Obraćali smo se i Ministarstvu zaštite okoliša i dali primjedbu da farma mora imati okolišnu dozvolu. Dužni su dostavljati analizu tla općini i ministarstvu, ali sumnjam da se to događa – rekao je Smajlović.
Petrović je istaknuo kako je bio na farmi i da se po njegovom mišljenju smrad kontrolirano ispušta s bioplinare.
Smajlović je dodao kako su rješenje filteri. – Ministarstvo zaštite okoliša je odgovorilo kako u Hrvatskoj ne postoje propisi koji reguliraju pojavu i praćenje neugodnih mirisa i da farma Gradec nema obvezu provođenja mjerenja neugodnih mirisa prema zakonu o zaštiti zraka- rekao je Smajlović i dodao kako je na kraju Općina platila mjerenje kvalitete zraka 60 tisuća kuna i da je dokazano da su ispuštene količine štetne po zdravlje, ali da je sve u redu po našim zakonima.
Mještanin Josip Kramar je također izrazio nezadovoljstvo situacijom.- Živimo u lošim uvjetima bez ikakve nade. Svaku večer smrdi, kamioni dolaze i odlaze. Neka bude i pet bioplinskih postrojenja, ali samo neka ne smrdi – kazao je Kramar.
Denis Borić iz Zagreba dolazi vikendima u Gradec. – Smrad dođe u kuću i nema pomoći. Smrad osjećam desetak godina, ali u zadnje vrijeme je baš intenzivan. Tu sam vikendom i preživim, ali ljudi koji tu žive, to stvarno nije u redu – rekao nam je Borić.
Uputili smo dopis u Agrokor kako bi dobili i drugu stranu priče i čuli njihove obrazloženje problema, ali odgovor nismo primili.
prigorski.hr