Povodom 79 godišnjice smrti

Piše: dr. sc. Zdenko Balog

Bila je najveća primadona svog vremena. Po mišljenju mnogih iikad nadmašen vagnerijanski sopran za njegove herojske uloge Brünhilde, Isolde, Kundry, Eve i drugih. Sa nepunih 19 godina, pjevala je 1882., u zagrebačkoj operi Verdijevu Ameliu u Krabuljnom plesu. Njen glas je odmah zamijećen, te su zapljuštale ponude europskih opera, Graz, Leipzig i Bremen prvi su njeni stalni angažmani, a potom München i londonski Covent Garden.

Pjevala je i u Wagnerovom kazalištu u Bayreuthu, ali se sukobila sa Wagnerovim nasljednicima zbog osobne interpretacije Wagnerovih heroina, te zbog nastojanja da se opera Parsifal počne izvoditi i izvan Bayreutha. To joj konačno i polazi za rukom, pa je bila prva Kundry izvan Bayreutha, na premijeri u njujorškom Metropolitain kazalištu 1903. Smatrana je najvećom sopranisticom kraja 19. stoljeća. Njena slava nije ograničena samo na Wagnerove izvedbe, tu je Beethovenov Fidelio, a Puccini ju je smatrao najboljom Toscom.

Na vrhuncu karijere, 1898., na poziv intendanta Stjepana Miletića gostovala je u Zagrebu, gdje je pjevala u novosagrađenoj zgradi Hrvatskog narodnog kazališta. Njeno je gostovanje bio potpun trijumf, kroničari bilježe da je nakon predstave razdragana publika ispregla konje iz njene kočije i odvukla je do njenog hotela. Ovom prilikom najljepši vodopad na Plitvičkim jezerima prozvan je Slapom Milke Trnine.

U Zagrebu kasnije više nije gostovala. Još uvijek na vrhuncu, 1906., zbog upale facijalnog živca naprasno prekida karijeru, te se posvećuje pedagoškom radu. Nikad nije dozvolila da joj se glas reproducira na fonografu, jer joj se nije sviđala kvaliteta reprodukcije tog vremena, nije željela da ju pamte kroz snimke sa izobličenim glasom.

Provela je nekoliko godina u svojoj vili u Brechtesgardenu, a oko 1913., seli u Zagreb. Kasnije godine često je provodila u Požegi, u obiteljskoj kući svog nećaka Slavka Baloga.

Umrla je u Zagrebu 18. svibnja 1941., na današnji dan prije 79 godina.