Piše: Nikica Barać

Znam da će zvučati kao pokvareni klišej. Neki će misliti da je pokvarena utjeha koja zavarava trenutak, ali nije…

Kad imaš loš dan, probudi te noćna mora u 4 ujutro i ne možeš sklopiti oči, vrijeme je da se uloviš za tuđu sreću. Naravno, ne možeš to odmah jer si uzdrman. Iznenađen pojavom koju nisi očekivao ni planirao. Dogodi se…

Kad nekog silno želiš zagrliti koliko ti nedostaje. Ništa više od toga i ništa manje. Samo jedan običan zagrljaj da znaš da se svijet nastavlja uz jednu sitnicu koja tebi znači mnogo. Ne postoji ništa loše u nedostajanju. To je samo dokaz da se nismo prevarili kad smo nekoga gledali punim očima. Nema ništa loše ako poželite nekoga zagrliti. To je samo dokaz da smo mi samo ljudi…

Ako imate mogućnost i priliku, zagrlite osobu koja vam puno znači. Stisnite ju svojim mišićima kakvi god da jesu i nemojte dopustiti da vam samo snovi diktiraju sjećanja. Dogodi se silom i sudbinom da ta osoba ode i više nemate izbor.

Zato odmah sad, pritisnite osobu, osobe koje vam toliko mnogo znače i sačuvajte dio trenutka koji nikad neće prestati. U tom trenutku zagrljaja posvojite taj osjećaj i urežite ga iznad svih osjećaja koje nosite sa sobom.

Mi smo samo ljudi… Stavljeni na ovu zemlju ukrašeni silnim mogućnostima koje shvaćamo prekasno ili nedovoljno dobro. Ponekad uzimamo zdravo za gotovo.

Oduzeti ritmom života kojeg moramo pratiti bez da se zaustavljamo u onim tako bogatim trenucima. Zato ću vam reći sada i odmah, pogledajte osobu koja vam toliko mnogo znači u oči i poklonite joj iskreni smiješak kojeg ne treba objašnjavati…

Ako ju i sretnete kojim slučajem nakon dugo vremena, nemojte oklijevati. Nemojte dopustiti snovima da vam diktiraju strah i nemoć. Borite se protiv mentalnih slika koje vam nameće neka neopisiva snaga.

Koliko god da je teško i mislite da je ponos snaga, nemojte. Nije vrijedno.
U ovom kratkom i nesavršenom životu, nemojte uskraćivati dokaze koji govore o iskrenosti i vrijednosti. Ne dajte kolotečini da vas uvjeri u nešto što ne želite vjerovati.

Zagrlite nekog bez riječi. Dopustite dušama da se dotaknu i međusobno u tišini pokažu koliko vrijede jedna drugoj. Zažmirite na sve oko vas i samo ukradite jedan trenutak ovome svijetu. Osjetite ono nešto što jednom može postati samo čežnja u snu. Ništa više i ništa manje.
Bez skrivenih motiva i nedopuštenih sebičnosti. Samo zagrljaj koji vam strašno nedostaje.

I ne brinite ako je teško, ako zbunjuje, ako ne znate kako.

Mi smo samo ljudi i u redu je da nam netko nedostaje. To samo znači da je duša živa i iskrena. Ništa više, i ništa manje…