Malo vas je, malo vas je…
Utakmica je započela, a ja sam kao dobar poznavatelj igre naše reprezentacije u prvim trenucima osjetio da je to igra koja će uroditi plodom, odnosno pogocima. No, onda sam ih primjetio i rekao sam svojoj djevojci kojoj je ovo bio prvi ovakav veliki sportski događaj: “Vidiš ove dečke ondje, nekih 3 reda ispod? To su dečki koji su došli izbaciti hrvatsku nogometnu reprezentaciju s EURA, to su dečki koji su došli osramotiti Hrvatsku!”
Ekipa na kojoj se od prvog trenutka vidjelo da joj nogomet uopće nije važan, da ih igra Vatrenih ne zanima te su ovdje s nekim mračnim namjerama. Prvo me iznenadilo što su to sve dečki mlađi od mene, a svaki od njih jedva ima više kilograma od vreće cementa. Čovjek bi pomislio da su huligani samo nabildani ćelavci koji su strah i trepet normalnim navijačima, no ovi dečki su posebna vrsta. Primjetio sam način na koji ta ekipa izvršava zadatke koji su im zadani iz nekih viših krugova, bilo da se oni zvali vođe ekstremnih navijačkih skupina, orjunaši ili anti HNS-ovci.
Od prvog trenutka krenuli su s fašističkim uzvicima, no svaki put bi ih mi bez problema nadglasali. Kad bi shvatili da su manjina koja ne može doći do izražaja, promijenili bi način djelovanja.
Tad bi mućki krenuli s poznatom pjesmom “Oj hrvatska mati” čime bi nagnali cijelu tribinu da ih slijedi. Zatim bi se naglo prebacili na fašističke povike s nadom da će tribina nastaviti s njima. No, niti to im nije uspjevalo. Ovo valja istaknuti jer sam zamjetio da se u medijima govori kako je najveći problem fašističko i rasističko “navijanje”, a nitko nije svjestan da je to “navijanje” dolazilo od tih 20ak terorista koji bi svaki put bili ušutkani. Stadion nije velik pa je i anti navijanje 20ak orjunaški nastrojenih huligana uspjelo biti primjećeno od UEFE, zbog čega je na koncu i najveći dio kazne dobiven.
S obzirom da sam bio samo nekoliko redova iznad njih, većina ih je prolazila ispred mene na putu prema izlazu sa tribine svakih 10ak minuta. Od početka je bilo jasno što se sprema i nevjerojatno je da se to nije uspjelo spriječiti. Bilo je toliko očito da to nisu navijači koji bodre reprezentaciju koja je u prva dva kola pokazala, uz Italiju i Španjolsku, najviše dobrog nogometa na turniru. Kad se s tribina orilo “Lijepa li si”, “mi Hrvati”, “u boj za narod svoj”, oni su šutjeli i samo mutno gledali. Nakon sjajnog, sada već klasičnog Perišićevog pogotka, oni su također ostali samo mirno stajati.
Na poluvremenu, jedan od huligana ponovno je krenuo prema izlazu s tribine, a imao je razbijen nos. Većina navijača oko njih znala je što se sprema pa je jedan od navijača udario mladog huligana. 3 minute prije nego što je Rakitić kao pravi Barcelonin igrač pospremio loptu iza Petra Čeha, s tribina se orila pjesma “Srce vatreno”.
Huligani su, naravno, samo šujeli i mutnih pogleda buljili u prazno. Nakon tog pogotka, igrači su dotrčali baš do naše tribine jer su osjetili da s ove strane stiže najveća podrška. Nisu ni slutili da će ih za manje od 20 minuta baš s te strane dočekati najveća sramota koju su mogli doživjeti. Kad smo primili gol iz jedine češke prilike, nismo ništa manje navijali i znali smo da dečkima sad trebamo još više.
I onda, u 81. minuti utakmice, specijalna policija postrojila se ispred naše tribine. Znao sam da se sprema nešto loše pa sam djevojku odmah uputio prema izlazu s tribine. U tome mi je pomogao Rene Bitorajac koji je žene i djecu odmah počeo usmjeravati prema izlazu ( poznati glumac bio je 3 reda iznad nas).
Kad je krenula bakljada, osjetio sam tugu i ljutnju veću nego 2008. kad smo ispali od Turaka u borbi za polufinale. Ovdje valja istaknuti još jednu činjenicu koja je u medijima, ali očito i u UEFI, pogrešno protumačena. Pogrdni nazivi koji su protumačeni kao rasistički povici prema nogometnom savezu, zapravo su bili upućeni od većine prema toj manjinskoj skupini orjunaški nastrojenih huligana.
U sjećanju mi je ostao pogled strijelca Perišića kojim je molio izgrednike da prestanu. Također, pamtit ću nemoć i tugu našeg kapetana koji je tu utakmicu dao nadljudske napore, fizičke i psihičke, upravo za tu tribinu s koje su po njemu topovski udarali.
Znao sam da nam nakon toga slijedi još jedan pogodak i za to su zaslužni isključivo huligani. Nakon utakmice, našoj grupi iz autobusa predviđen je bio odlazak u navijačku zonu gdje smo trebali slaviti, zajedno sa Česima, bez obzira na ishod. No, nakon toga niti jedan hrvatski navijač nije imao želje za slavljem.
Zauvijek će mi u pamćenju ostati rečenica jednog starijeg gospodina koji je češkim navijačima i jednom neutralnom francuskom u suzama rekao: “They are neither Croatians nor fans. They are terrorists and Croatia is not a terrorist nation. Forgive us friends, we are really sorry.” ili prevedeno “ Ovo nisu Hrvati, ovo nisu navijači. Ovo su teroristi, a Hrvati nisu teroristi. Oprostite nam prijatelji, žao nam je”.
Eto, sva sreća nismo izbačeni s EURA i huligani nisu uspjeli. Žalosno je da pojedinci ponovno najavljuju nerede, ali ja sam uvjeren da ovog puta neće ući na stadion. Ako neće policija, “pojest” će ih navijači, pojest će ih Hrvati prije nego se uopće pojave na stadionu. Hrvatska reprezentacija može pobijediti Španjolsku, a hrvatski navijači moraju im u tome pomoći. Na koncu, danas sam saznao da je jedan od izgrednika navodno bio u mojem autobusu. Ako je to točno, nadam se da će se lijepo družiti sa zatvorskim cimerima.
Eduard Petranović/prigorski.hr/fah