Nakon što smo već u par navrata pisali o čudnim aktivnostima direktora Piškornice Mladena Ružmana, ekskluzivno donosimo pojedinosti iz dokumenta koji otkriva financijske posljedice nepromišljene odluke Uprave o poništenju javnog međunarodnog natječaja za izgradnju regionalnog centra u Koprivničkom Ivancu.

Podsjetimo, u travnju prošle godine Skupština Piškornice na prijedlog Uprave, odnosno direktora Ružmana poništila je javni međunarodni natječaj za gradnju RCGO-a (o čemu smo već pisali OVDJE). Navodni razlog poništenju bio je taj što su konzultanti iz JASPERS-a koji zastupaju Europsku komisiju i Europsku investicijsku banku, dali do znanja da neće financirati projekt koji ima zastarjelu tehnologiju. Nakon toga Piškornica pokreće postupak izmjene tehnologije obrade, koja uključuje biološku obradu biorazgradive frakcije odnosno tzv. suha fermenatacija, gdje otpad dozrijeva i nakon toga se dobiva nešto slično kompostu.

Damir Špehar/PIXSELL

Dokument koji do sada iz nepoznatih razloga nikada nije objavljen (iako je praksa Državne komisije do sada bila drugačija, op.a.), otkriva kako je odluka Uprave bila nezakonita i kako je počinjena šteta Piškornici od 100.851,25 kuna koliko će koštati naknada za žalbeni postupak konzorcija na čelu s talijanskom tvrtkom ZP Amibienthesis. Koliko je ova Uprava nestručna pokazuje i samo obrazloženje odluke Državne komisije za kontrolu javne nabave, koja osporava argumente javno iznesene kao razlog poništenja natječaja.

U službenom rješenju Državne komisije navodi se kako je Piškornica svoju odluku o poništenju natječaja temeljila na tri argumenta. Kao prvo da je u tijeku natječaja u siječnju 2017. godine Vlada RH usvojila novi plan za gospodarenje otpadom za razdoblje od 2017. do 2022. godine te je donošenjem novog plana došlo do manjeg zaokreta u sustavu gospodarenja otpadom, a veći je naglasak stavljen na povećanje udjela odvojenog skupljanja otpada u komunalnom otpadu.

To je potkrijepljeno i odlukom Vlade gdje je propisano da se u pripremi projekta i izgradnji CGO Piškornica neće obrađivati više od 140.000 tona miješanog komunalnog otpada godišnje. Pritom će se koristiti najsuvremenije tehnologije, kako bi se povećala stopa recikliranja i biološke obrade komunalnog otpada.

Piškornica navodi kako je nužno izvesti izmjene idejnog projekta, a posljedično i lokacijske dozvole, koje će obuhvatiti promjenu kapaciteta RCGO Piškornica i tehnoloških rješenja.

Foto: Marijan Sušenj/PIXSELL

U drugom dijelu svog obrazloženja Piškornica se poziva na održan sastanak s predstavnicima JASPERS-a gdje se navodi kako se Europska investicijska banka protivi bioreaktorskom odlagalištu kao tehnologiji obrade biorazgradivog otpada te upozorava na moguće tužbe Europske unije zbog potencijalne neusklađenosti odabrane tehnologije s europskim pravilima.

Na kraju, Piškornica spominje i konzultacije s vodstvom dva ranije izgrađena centra za gospodarenje otpadom Marišćina i Kaštijun koji primjenjuju istu tehnologiju predviđenu u Piškornici, koja onemogućuje normalan rad, zbog nedostatka skladišta za gorivo iz otpada te ostatka otpada koji će se reciklirati.

U službenom dokumentu jasno se vidi kako Državna komisija nije prihvatila ni jedan od argumenata Piškornice, koje bi opravdalo poništenje natječaja. Tu svoju odluku komisija opravdava time da Piškornica u obrazloženju odluke o poništenju ne navodi koje su to točno zakonske promjene dovele do poništenja postupka javne nabave. U prijevodu, Piškornica je poništila natječaj bez zakonske osnove, pritom ne razmišljajući o pravnim i financijskim posljedicama.

Kao prilog tome ide i činjenica da Piškornica nije uspjela dokazati postojanje okolnosti koje se tiču sastanka održanog s predstavnicima JASPERS-a, kao ni konzultacije s vodstvom Marišćine i Kaštijuna. Pojednostavljeno rečeno, Uprava društva nema ni jednog dokaza oko konteksta sastanka s JASPERS-om koji bi opravdao njihovu odluku.

S obzirom da se u dokumentu jasno vidi kako Uprava društva nije imala niti jedan zakonski utemeljen i opravdan razlog poništenja natječaja, nameće se pitanje tko će odgovarati za ovakvu poslovnu odluku i financijsku štetu, te jesu li župani bili upoznati s ovom odlukom Državne komisije. Ako jesu zašto nisu reagirali na vrijeme?! Kad je riječ o javnom novcu, ne bi li interes vlasnika trebalo biti odgovorno poslovanje, ili se tu radi o nekom drugom financijskom i političkom interesu koji se po običaju taji od javnosti.

Službeno rješenje Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave možete pročitati ovdje:

prigorski.hr