Novi požar koji se nedavno dogodio na Piškornici pokazatelj je nesnalaženja nove uprave u procesima ispravnog odlaganja i saniranja otpada. Podsjećamo, slična situacija dogodila se na Piškornici u rujnu 2016. godine i nedavno na međimurskom odlagalištu Totovec, gdje je gorjelo skoro 3000 tona balirane plastike koja nije za materijalnu uporabu, ali je jako skupa za zbrinjavanje. Najveća opasnost kod zapaljenja takvih materijala su crni dim i emisija otrovnih plinova koji ugrožavaju zdravlje ljudi.

Prema službenim informacijama iz Policijske uprave koprivničko-križevačke požar je nastao samozapaljenjem otpada uslijed kemijskih procesa unutar odlagališta, što je kasnije i potvrdila savjetnica za zaštitu okoliša Piškornice Tamara Krznarić, koja je pokušala umiriti javnost rekavši da je razlog požaru na četvrtoj kazeti fermentacija otpada, pa se pritom oslobođaju plinovi koji ponekad mogu uzrokovati samozapaljenje. Kako doznajemo uzroci samozapaljenju nisu uvijek visoke temperature, već se u nekim slučajevima može raditi o nestručnom odlaganju otpada.

Što se zapravo dogodilo na Piškornici, kao i na međimurskom odlagalištu Totovec još službeno nije otkriveno, no u razgovoru s nekim neovisnim stručnjacima saznajemo da je pri odlaganju otpada vrlo bitan način kako se pojedini otpad sanira.

U cijelom tom procesu vrlo je bitan kompaktor ili stroj za gaženje ili sabijanje otpada koji se prema nekim očevicima nedovoljno koristi na Piškornici, što uzrokuje lakše zapaljenje otpada (neki stručnjaci govore da se pri nevještom korištenju kompaktora stvaraju tzv. zračni džepovi u kojima se može nakupiti metan, koji je lako zapaljiv pri visokim temperaturama, op.a.), ali se na taj način taloži i veća količina smeća, što će na kraju uzrokovati da se četvrta ploha volumenski prije zapuni, dok centar kako sada stvari stoje vjerojatno neće biti završen.

Damir Špehar/PIXSELL

Isto tako prema zadnjim dostupnim informacijama plan Piškornice je do 2022. godine smanjiti količinu otpada i proizvoditi gorivo za spalionice. U prijevodu nakon primarnog odvajanja smanjuje se količina otpada s 230 tisuća tona na 100 tisuća godišnje, no ako je to zaista tako i ako smanjene količine otpada iz četiri županije, kako se onda četvrta kazeta tako brzo puni (s prijašnjih 70-tak tisuća tona godišnje iz razdoblja prijašnje uprave i današnjih 38 tisuća tona za vrijeme nove uprave, op.a.).

Sumnjamo da se tu radi o prevelikom gomilanju otpada ili protuzakonitom gospodarenju otpadom kako je populistički za medije izjavio Ivica Jakupić iz udruge Zelena Piškornica. Prema našim neslužbenim izvorima ovdje je vjerojatno riječ o nestručnom odlaganju otpada gdje bez obzira na drastično smanjenje količina, četvrta kazeta se puno brže puni, ako to uspoređujemo s količinama koje su odlagane na treću kazetu.

Taj podatak se vrlo lako matematički može dokazati, ako je poznato da je prijašnja uprava u tri godine na treću kazetu odložila oko 200 tisuća tona otpada, a radilo se o već djelomično zapunjenoj kazeti, kako je onda moguće da je četvrta kazeta skoro na pola puna, a godišnje se odlaže upola manje.

Naime, kod zapunjenja kazeta gleda se uvijek volumen koji stane na određenu kazetu, a ne koliko se tona odlaže na neku površinu. Inače prema javno dostupnim podacima kapacitet četvrte kazete je oko 450 tisuća tona. Laički rečeno, količine otpada u 2019. su smanjene, ali brdo raste puno većom brzinom nego prije, što će naravno dovesti do toga da će se četvrta kazeta zapuniti najkasnije do 2023. godine, umjesto da se otpad odlaže idućih 12 godina kako je tehnološki moguće. Jesu li vlasnici upoznati s ovim činjenicama ili zbog nekih drugih interesa ignoriraju postojeći problem koji će s godinama još više eskalirati.

Kao prilog nestručnosti ove uprave ide i finanacijska situacija u Piškornici, koja prema izvorima bliskim sadašnjoj upravi nije nimalo bajna. Podsjetimo samo na prošlogodišnju odluku Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave koja je poništila odluku Piškornice o poništenju javnog međunarodnog natječaja za izgradnju regionalnog centra u Koprivničkom Ivancu.

Do poništenja je došlo nakon što je talijanska tvrtka ZP Amibenthesis uložila žalbu na odluku Skupštine Piškornice da se poništi međunarodni natječaj. U razgovoru s našim izvorima razlog poništenja odluke Skupštine Piškornice nije nimalo bezazlen. Usporen je cijeli proces izgradnje RCGO-a, a i dokazano je da je razlog poništenja natječaja od strane uprave društva Piškornice bio nelegitiman, pa je zbog takve štetne odluke Ružmana, firma je vjerojatno i financijski odgovarala.

No, koji je bio razlog takve odluke Skupštine Piškornice. Prema pisanju jednog lokalnog tjednika tender je poništen zbog toga što su europski konzultanti iz Jaspersa navodno dali do znanja da EU neće sufinancirati projekt centra Piškornica zbog zastarjele tehnologije za obradu biorazgradivog otpada, tzv. bioreaktorskog odlagališta.

No naši izvori ipak govore drugačije. Kako neslužbeno doznajemo, razlog poništenja međunarodnog natječaja nije bila zastarjela tehnologija već želja uprave društva da se riješi izvođača radova radi nekih drugi interesa i novih političkih dogovora. Kao prilog tome ide i slučaj Centra za gospodarenje otpadom u Splitsko-dalmatinskoj županiji (Regionalni centar čistog okoliša u Općini Lećevica) kojem je krajem prošle godine odlukom ministra zaštite okoliša i energetike Tomislava Čorića dodijeljeno preko 322 milijuna kuna, projektu koji se zasniva na tehnologiji staroj gotovo 20 godina, i koji je prema našim saznanjima tehnički i dokumentacijski u puno goroj situaciji nego Piškornica.

S obzirom na pozitivan primjer iz Splitsko-dalmatinske županije nije nam jasno zašto bi tehnologija Piškornice bila razlog poništenja natječaja, osim ukoliko postoje neki skriveni razlozi koji do sada nisu predočeni javnosti, što nas isto ne bi začudilo s obzirom na trenutni modus operandi ove uprave.

No, kao što znamo to nije jedini problem Piškornice. Tu su i financijski problemi koji su svakim danom sve veći, jer obećani novac od strane Ministarstva i EU nikako da stigne, a koliko je nama poznato to se neće dogoditi još neko vrijeme. Najveći problem su nesanirano odlagalište koje je tu još prisutno od vremena kada je Piškornica od Komunalca kupila zemljište i pristupna cesta do odlagališta koja još uvijek nije riješena.

Problem nesaniranog odlagališta najveći je problem, jer za rješavanje tog problema jednostavno nema novaca. U prilog tome ide i nedavno održana Skupština društva gdje je uprava pokušala “progurati” povećanje sufinanciranja osnivača skoro za duplo. Naravno na to vlasnici nisu reagirali dobro pa je cijela priča oko novog financijskog aranžmana stavljena na hold.

Vlasnici ne vide problem u političkom izlaganju direktora Ružmana za vrijeme europarlamentarnih izbora

Nedavno je naš portal objavio fotografije sadašnjeg direktora Piškornice Mladena Ružmana kako se pojavljuje u izbornom stožeru Amsterdamske koalicije povodom europarlamentarnih izbora. Nakon toga naša redakcija je poslala upite županima osnivačima koji su unificirano odgovorili da su Ustavom Republike Hrvatske svim građanima zajamčena prava i slobode na političko i drugo uvjerenje te kako svaka osoba, pa tako i direktor Ružman može svoje slobodno vrijeme koristiti onako kako njemu odgovara.

Najkonkretniji u svojim istupima je bio župan i šef Skupštine Piškornice Darko Koren koje je ustvrdio da je pitanje moralnog i etičkog kodeksa u Hrvatskoj irelevantna kategorija i da se nijednim društvenim ugovorom, a niti ugovorom o radu ne definira nečije političko djelovanje.

Načelnik Općine Koprivnički Ivanec Mario Švegović bio je malo oštriji te je ustvrdio kako se osobe koje su na takvim pozicijama ne bi trebale politički izlagati zbog opasnosti utjecaja na funkcioniranje iste te kako moralna i etička odgovornost direktora Ružmana postoji.

Nažalost odgovori većine vlasnika bile su tipične političke floskule s ciljem ignoriranja problema i konteksta u koji se dovodi direktor Ružman svojim pojavljivanjem u izbornom stožeru Amsterdamske koalicije. Naime, možda župani nisu upoznati, no poučeni iskustvom od prije oko projekta Piškornice i gotovo svih odlagališta otpada u Hrvatskoj, jako je važno je li direktor društva politički izložena osoba ili ne, i vrlo često te “sitnice” odlučuju hoće li se neki projekt financijski privesti kraju.

Kako sada stvari stoje novci su još daleko od ovog nesretnog projekta.

hm/prigorski.hr