Koprivnička srednjoškolska dvorana pamti razne događaje. Koncerte, sportska natjecanja, osvajanje rukometnog trona 1996 te urnebesnu Pervanovu večernju školu.
No, događaj koji se zbio u utorak 9. ožujka 2021, godine ostat će u povijesti ove dvorane upamćen po tragikomičnoj farsi ili po farsičnoj tragikomediji.
Radi se naime o sjednici Županijske skupštine na kojoj su inzistiranjem oporbe trebala biti rasvijetljena sporna pitanja oko smetlišta i RCGO centra Piškornica.
Nepripremljena oporba nogometnim je rječnikom na teren ušla totalno nepripremljena uz par solističkih pokušaja prodora koje su braniči Pintar i Felak s nekoliko klizećih starteva uspjeli primiriti.
Nakon toga na scenu izlazi zbor „Dječaka s Piškornice“ koji izvodi svoju verziju starog hita Alke Vuice „Laži, laži, laži me“ prodavajući bijele bubrege pod smeđe.
No, unatoč zamagljivanju cijele situacije uspjeli smo saznati da brdo ostaje iako je nekoliko smušenjaka iz oporbe uputilo pitanje postoji li mogućnost izmještanja brda smeća.
Saznali smo da je cijela promjena tehnologije u tome da će bio otpad prije nego ga istresu na livadu sušiti malo dulje te će metan spaljivati na baklju s čime će pridonijeti smanjenju globalnog zatopljenja te da će nekome a nitko ne zna kome davati RDF to jest SRF kojeg neće proizvoditi jer se rdf već nalazi u kantama za smeće po cijeni od 70 do 140 eura po toni. Uz put će navodno uspjeti odvojiti nešto plastike i uz pomoć magneta nešto željeza.
Valja neinformiranom puku objasniti sljedeće. Piškornica neće prodavati RDF to jest SRF po toj cijeni nego će morati plaćati nekome tko će biti voljan otpeljati to prerađeno smeće i negdje ga spaliti ili istresti na neko drugo smetlište kako je već običaj u Hrvatskoj. S time dolazimo u situaciju da će odvoz smeća drastično poskupiti. Ako mi ne vjerujete pitajte Riječane.
Drugi glas dječaka s Piškornice otpjevao je svoju solo dionicu iz koje smo saznali da dozvole nisu usklađene, da je preostali kapacitet negdje preko 80.000 tona, no prema njihovim procjenama jest oko 110.000 tona što iznosi oko 120.000 m3 smeća koje će se još natrpati.
Još je u posljednjoj kitici njegove dionice dodao kako će do usklađenja kapaciteta u dozvolama doći u studenom kada dolazi do izmjene dozvole za gospodarenje otpadom ako sam dobro razumio jer je tehnički razglas bio loše postavljen te je jeka ubijala razgovjetnost interpreta. Znači li to da će usklađenje značiti dizanje kapaciteta sa 419.000 t na 675.000 tona to jest preostalog kapaciteta sa 110.000 t na 360.000 t ostaje za vidjeti.
Dodao je u refrenu kako su imali dulje vrijeme problema s procjednim vodama i visokim vodostajem laguna no izlijevanje u okoliš nije bilo iz laguna nego iz nekakvog šahta svjetlovodnog kabla iz kojeg je prokuljalo oko 500 litara nepatvorene ljekovite vode bogate raznim organskim i anorganskim spojevima.
Treći glas to jest bariton dječaka s Piškornice koji se izbjegavajući izravne odgovore uklopio s prvom dvojicom.
Na kraju.
Na kraju su se pojavila ona trojica što ne vide, ne čuju i ne pričaju. Samo su sad bila dvojica koji su rekli da ništa nisu vidjeli, ništa nisu čuli niti su što znali.
Jedan je predsjednik skupštine Piškornice, a drugi je predsjednik Nadzornog odbora. Ta njihovo je da vide, čuju i znaju. Sad ne znam jel su pretrpjeli amneziju ili se radi o Alzheimeru.
Uglavnom ovi iz oporbe su šutke prešli preko toga.
Nakon ove iscrpne diskusije zatražen je “tajmaut”. U nastavku su prihvatili nekakve zaključke.
Kakve? Vjerujem da to ni oni ne znaju a kako bih ja.
I što reći na koncu?
Tragikomična farsa.
Zašto je to tako?
Odgovor je prilično jednostavan. Novac je u pitanju, a Piškornica je masna koka od koje će biti bogata krepka juha te svi žele bar pola tanjura i bar komadić bijelog mesa.
Stoga oporba glumi da joj je stalo a ovi na vlasti mogu reći da se raspravljalo i da su nešto zaključili.
A nama?
Nama ostaje zagađenje i visoki računi u bliskoj budućnosti.
sb/prigorski.hr