Ima jedan nogometni klub u kojem nogomet nije najvažnija stvar. Vjerujem da ih ima mnogo, ali nekako me boli što je to baš klub koji godinama slovi za jedan od najstabilnijih u ovom dijelu Hrvatske. To je klub u kojem interesi određuju sve, od sastava, pojačanja, pa sve do filtriranja navijača na svojem stadionu.
Znate, HNL je strašna liga prepuna klubova koje posjećuje cca 300 navijača po utakmici. Ponekad ćete otići na utakmicu županijske lige i vidjeti najmanje isto toliko. Najmanje!
Kvaliteta igre neće biti toliko slabija da bi vas zabrinulo. A opet, znat ćete da tih 11 nema plaćeni ručak i stan i da dečki ponekad popiju previše. Vidjet ćete i da se bore više. Da žele više…
Slaven Belupo je ovaj vikend izgubio od Hajduka. Uz nekoliko sumnjivih sudačkih odluka i show priređen na kraju utakmice kad su navodno letjeli i udarci u tunelu, ovu je priredbu po mom ukusu obilježila odluka da se na tribine puste samo navijači pet županija.
Tako, ako ste kojim slučajem dugogodišnji navijač Belupa koji živi i radi u Zagrebu. Ima tamo prebivalište, mogli ste utakmicu pogledati jedino s Torcidom u ograđenom dijelu.
Baš kao stranac u svom gradu. Kao budala koja je od ulaska Belupa u 1. HNL svake godine trošila svoj novac na klub i odjednom izgubila svako pravo i zahvalu na tome. Imate plavu majicu na kojoj piše Moj Klub. No, je li zapravo?
Ovisi u kojoj ste županiji…
Stvarno, tko nam je kriv?
Mogli smo navijati za Hajduk i doći na glavnu tribinu samo zato jer živimo u Reki. Majurcu, Peterancu ili Ludbregu.
Vjerujem da to nekima ima više smisla. Meni nema.
I za kraj imam poruku za vodstvo Nk Slaven Belupa. Ako ste razočarani što je veći dio tribine slavio golove svog Hajduka, možda bi se trebali zapitati gdje su zapravo navijači Slavena. Gdje su, zašto nisu na tribini i zašto je više navijača na županijskim ligama.
Zašto će cure iz Rk Podravka uvijek biti veći ponos, a hrpa mladih igrača iz Koprivnice samo višak, jer vam njihovo prezime nije bilo poznato.
Ili su to krivi navijači?