Neviđen intenzitet javnih sukobljavanja potiče na zaključak da se prava drama vjerojatno događa tek iza te uzavrele scene, da su uvelike dovedeni u pitanje čak i elementarni legalni i legitimni nacionalni interesi hrvatskoga naroda i da je nastupio čas u kojem političari moraju preuzeti stvarnu odgovornost ili će nastati strašne posljedice i za političare i za Hrvatsku.
Suprotno od svih logičnih očekivanja nakon nešto više od dva tjedna od službenoga preuzimanja vlasti nove vladajuće garniture u Hrvatskoj umjesto smirivanja političkih strasti i tenzija i umjesto kreativnoga i radnoga zatišja u kojem bi trebale biti pripremljene obećane i najavljene reforme, javna hrvatska politička scena postaje sve burnija, žešća i užarenija.
Takav neviđeni intenzitet javnih sukobljavanja potiče na zaključak da se prava drama vjerojatno događa tek iza te uzavrele scene, da su uvelike dovedeni u pitanje čak i elementarni legalni legitimni nacionalni interesi hrvatskoga naroda i da je nastupio čas u kojem političari moraju preuzeti stvarnu odgovornost ili će nastati strašne posljedice i za političare i za Hrvatsku.
Nakon burne predizborne kampanje i samih izbora i nakon još burnijega procesa uspostavljanja nove vladajuće garniture, koji je pojavom Mosta nezavisnih lista kao nove političke snage obećavao stvarne pomake u slabašnoj političkoj volji obiju vodećih predizbornih koalicija za pravu, primjerenu i potrebnu promjenu, Hrvatska je dobila Vladu koja je u širokim krugovima probudila nadu da će konačno početi reforme.
Rođena je nada da će se nova Vlada, pod utjecajem nove političke snage, uvelike osloboditi neprimjerenoga i štetnoga utjecaja unutrašnjih otuđenih i skrivenih centara moći, osobito onih koji ne dopuštaju Hrvatskoj ni unutarnju slobodu, demokraciju i poštivanje zakonitosti ni slobodno ostvarivanje legalnih i legitimnih nacionalnih ciljeva i interesa hrvatskoga naroda. Premda se novom predsjedniku Vlade i ministrima u novoj vladajućoj garnituri za sada ne može pripisati ni djelomičnu odgovornost za nastalu užarenost na političkoj sceni, to se ipak ne bi moglo reći i za neke članove HDZ-a. Činjenica da je kadrovsko rješenje sastava nove Vlade frustriralo neke članove HDZ-a ipak im ne daje opravdanje za stanovita prikrivena harangiranja koja su više negoli dobrodošla ne samo opoziciji, nego i petokolonašima u politici i u medijima, a na očevidnu štetu Hrvatske.
Budući da je bez većih kritika prošla i činjenica da mandatar u predstavljanju programa nove vladajuće garniture ni slova nije rekao o međunarodnom pozicioniranju Hrvatske ni o naglascima međunarodne politike koju namjerava ostvarivati, to je ostavilo dojam mogućega nesnalaženja ili čak lutanja, što si mala Hrvatska ne može niti smije dopustiti, osobito ne u suvremenim okolnostima kad je Hrvatska svrstana i kad gotovo cijeli svijet funkcionira po principu spojenih posuda. Političari, bez obzira na to na kakvom položaju bili i bez obzira na to kojoj opciji pripadali, ako ne mogu stvarno poštivati te zadanosti, koje su ujedno i za malenu Hrvatsku jedino objektivno dobro rješenje, ako imaju imalo časti i ako im je imalo stalo do stvarnoga dobra hrvatskoga naroda, morali bi smjesta odstupiti.
Apsolutno je neprihvatljivo da bi neki političari svoje osobne interese i interese svoje grupacije pretpostavljali objektivnim interesima Hrvatske i hrvatskoga naroda. Apsolutno je također bolje i za te kompromitirane političare i za hrvatski narod da sami što prije odstupe nego da čekaju da budu uklonjeni uz neizbježno osobno sramoćenje. A svojim svjesnim i dragovoljnim povlačenjem ti bi kompromitirani političari, ako se ne mogu ili ne smiju korigirati, pomogli Hrvatskoj i da se počne oslobađati okova domaćih otuđenih antihrvatskih skrivenih struktura.
Hoće li Hrvatska morati još jednom proći najteži put ili će se naći puno povoljnija rješenja uvelike ovisi i o opoziciji koja mora preuzeti svoj dio odgovornosti i prestati s neutemeljenim objedama, preuveličavanjima, falsificiranjima, podmetanjima i inaćenjima, jer, objektivno, ima dovoljno prostora za istinito i opravdano zauzimanje za sve ono što bi stvarno bilo dobro za Hrvatsku. Opozicija također mora smoći snage i pročistiti svoje redove od poteza i stajališta koja su izravno ili neizravno na štetu Hrvatske.
I opozicija mora prestati s teškim manipulacijama, među kojima je prva da je tek vrlo uski krug doista potpuno istinito i cjelovito informiran o stvarnom stanju i stvarnim problemima. Preuveličavanja i optužbe za tobožnju fašizaciju, kao i druge lažne optužbe na račun Hrvatske – koje se čuju iz brojnih opozicijskih usta – nikako ne mogu biti u službi općega dobra hrvatskoga društva i istine, nego zapravo samo daju vodu na mlin brojnim petokolonašima.
Opozicija, koja ima prevladavajući utjecaj na medije, osobito na javni servis, tj. HRT, odgovorna je također uvelike za manipulacije širom javnošću, kao i za mnoga medijska sektašenja, friziranja istine, plasiranja konstrukcija i objeda.
Opozicija je također odgovorna za sve brutalnija medijska etiketiranja i »likvidiranja« neistomišljenika po klasičnom obrascu ponašanja u komunističkom razdoblju, kao i za trajne pokušaje oživljavanja pojedinih »političkih mrtvaca« koji u svojoj frustriranosti više ne mogu biti objektivni ni mjerodavni.
Opozicija je, konačno, krajnje odgovorna i za procvat petokolonašenja, jer ona mora u prvom redu štititi i promicati legalne i legitimne hrvatske nacionalne ciljeve i interese i tako kreirati objektivni kriterij što je dobrodošla opravdana i poželjna kritika u aktualnom hrvatskom društvu, a što je djelovanje s petokolonaških pozicija.
Na aktualnoj sve burnijoj, žešćoj i užarenijoj hrvatskoj političkoj sceni taj nužni kriterij još uvijek nije uspostavljen niti je medijski prostor oslobođen djelovanja otvoreno antihrvatskih snaga. Stvarna sloboda mišljenja i izražavanja ne može biti protiv općega dobra, protiv legalnih i legitimnih nacionalnih ciljeva i interesa, bilo da je riječ o Hrvatskoj ili bilo kojoj zemlji.
prigorski.hr/glas-koncila.hr