Politička volja za stvarno služenje zajedničkomu dobru hrvatskoga društva bit će po političkim strankama prepoznatljiva upravo po odbacivanju kompromitiranih političara i dovođenju novih, koji su bez repova i koji su dorasli izazovima brojnih aktualnih hrvatskih poteškoća.
Hrvatska politička scena ponovno vrije jer je malo dana ostalo do raspisivanja izvanrednih parlamentarnih izbora koji će biti svojevrsno novo iskustvo u hrvatskom političkom životu, i koji su, po općoj procjeni, vrlo nepredvidljivi po svom ishodu. Hrvatska i hrvatski građani prisiljeni su i dalje vapiti za upravljanjem koje bi bilo demokratsko, kompetentno, državotvorno, odlučno i efikasno u stvarnom služenju legalnim i legitimnim hrvatskim nacionalnim ciljevima i interesima i koje bi konačno ozbiljno uzelo u obzir stvarne komparativne prednosti koje postoje u Hrvatskoj.
Novost ovih izvanrednih parlamentarnih izbora je da garnitura na vlasti prvi put gotovo ne sudjeluje u predizbornoj kampanji, a svaki put do sada kad su god bili redoviti parlamentarni izbori, tadašnja se vladajuća garnitura obilno koristila svojim povlaštenim položajem za svoju promidžbu. Zbog poznatih okolnosti Vlada, kojoj je uz opoziciju nepovjerenje izglasovao i velik broj zastupnika iz političkih stranaka Domovinske koalicije koji su je pri prvom predstavljanju poduprli svojim glasom, postala je tek tehnička Vlada pa i ne može sudjelovati u predizbornoj kampanji.
Dovoljno se sjetiti koliku su kilometražu prolazili i kolike su obilaske upriličili nositelji državnih funkcija u vladama na izlasku mandata tobože u svrhu svoje državne službe, a zapravo u svrhu predizborne kampanje za svoju političku opciju, svoju političku stranku ili svoju političku koaliciju. Paraliziranost sadašnje tehničke Vlade, a ona je neizbježna zbog razlaza Domovinske koalicije i Mosta nezavisnih lista, u tom je smislu pozitivna pojava na hrvatskoj političkoj sceni. Naime, ne može se smatrati moralnom uporaba sredstava iz državnoga proračuna za putovanja i susrete kojima je stvarno svrha stranačka politička promidžba. Također problematična je uporaba i medijskoga prostora u dvojnoj ulozi jer je prosječnom građaninu jasno da je većini političara važniji njihov osobni i stranački interes od interesa državne službe i građana.
Druga novost ovih parlamentarnih izbora je da politička stranka s najviše članova prije izbora mora najprije izabrati novo stranačko vodstvo – u takvoj situaciji još se nije našla ni jedna politička stranka. Naime, uobičajilo se da se stranački izbori održavaju nakon parlamentarnih izbora, osobito nakon neuspjeha na takvim izborima, a sada je situacija da se vodeća politička stranka sama dovela u nezahvalan položaj da mora prvo birati vodstvo, koliko-toliko konsolidirati svoje redove i tek se onda uključiti u novu borbu za osvajanje vlasti. Suvišno je isticati koliko toj stranci u takvim okolnostima ostaje malo vremena za ozbiljnu pripremu za koliko-toliko učinkovito djelovanje nakon eventualnoga dolaska na vlast.
I sadašnjoj tehničkoj Vladi, premda je započela mandat nakon kakve-takve stranačke priprave za preuzimanje vlasti, trebalo je jako puno vremena da proradi, a neka područja, koja je trebalo odmah ili čim prije dovesti u primjeren red, nisu ni dodirnuta. Velika bi pogrješka bila kad bi najjača stranka ušla u izbornu kampanju sa starim loše artikuliranim i prilično blijedim, neuvjerljivim i mistificiranim programom.
Izvanredni parlamentarni izbori, premda su vremenski manje od godine dana udaljeni od prošlih redovitih, događaju se u uvelike novim okolnostima kako međunarodnim tako i unutarnjopolitičkim i socijalnim. I to je iznimno velik izazov za sve relevantne političke stranke, tim veći jer je hrvatskoj javnosti dobro poznato da predizborni politički programi najčešće služe tek kao udica za hvatanje birača, a ne i kao smišljen i odgovoran plan za bolje služenje u upravljanju zemljom.
Za sada javnosti nije priopćeno da bi ijedna politička stranka započela ozbiljan i odgovoran rad na izradi stvarnoga političkoga i gospodarskoga plana i programa, nije se čulo da je ijedna stranka okupila relevantne i kompetentne stručnjake koji bi mogli predložiti potrebna zdrava i efikasna rješenja. Krajnji je čas da se iz političkih stranaka izbaci opasni politički voluntarizam, koji često umjesto zdravih rješenja nudi kombinacije koje bi se moglo nazvati drvenim čelikom, a neki stručnjaci, simpatizeri političke stranke, onda se upiru u »znanstvenom« obrazlaganju idealnosti upravo takvih rješenja. Posljedica takvoga postupanja su gotovo sve sadašnje nevolje kroz koje prolazi hrvatski narod, hrvatsko društvo i hrvatska država.
Ne može biti dobro za Hrvatsku dok god je u vremenima pred parlamentarne izbore važnije tko će dobiti koje mjesto na stranačkoj ili koalicijskoj izbornoj listi od izrađivanja i usavršavanja političkoga i gospodarskoga programa kojim bi se stvarno služilo primjerenom i uspješnom upravljanju državom. Stranačko kadroviranje, kojega je rezultat sadašnji saziv Hrvatskoga sabora koji se već formalno samoraspustio, pokazalo je svu bijedu hrvatske aktualne politike.
Zastupnici sadašnjega saborskoga saziva na odlasku ostat će u kronici Hrvatskoga sabora zabilježeni kao oni koji su se veoma iskazali u bojkotiranju rada Hrvatskoga sabora, u vrlo niskoj zainteresiranosti za teme koje su bile u raspravi, i kao vrhunac (to osobito vrijedi za zastupnike koji su prvotno podupirali Vladu), kao oni koji su se odrekli vlastitoga mišljena, vlastite savjesti i glasovali protiv stvarnih interesa Republike Hrvatske. Je li stranačkim vodstvima jasno da su ti zastupnici većinom teško kompromitirani u očima birača i da zapravo ne zaslužuju da se uopće više pojave na izbornim stranačkim listama? Politička volja za stvarno služenje zajedničkomu dobru hrvatskoga društva bit će po političkim strankama prepoznatljiva upravo po odbacivanju kompromitiranih političara i dovođenju novih, koji su bez repova i koji su dorasli izazovima brojnih aktualnih hrvatskih poteškoća.
prigorski.hr/glas-koncila.hr