Puno bure u Socijal-demokratskoj partiji digla je odluka Zorana Milanovića da se raspusti splitski ogranak te stranke s gradonačelnikom Baldasarom na čelu. Nakon nekoliko čistki u manjim lokalnim ograncima zbog podrške Milanovićevom oponentu Komadini, došlo je do promjena i na velikoj sceni. Baldasar je smijenjen gotovo jednoglasnom odlukom Glavnog odbora, a protiv je bio samo Davor Bernardić.
Izgleda da je partija postala partija u pravom smislu te riječi, a jasno su to potvrdile riječi Ive Baldasara na press konfereciji: „Ja sam svoju socijaldemokraciju učio izvan Hrvatske i ja sam naučio jednu drugačiju, zdraviju socijaldemokraciju. Današnji SDP zasigurno nije moderna socijaldemokratska stranka, nego se vraća na neke stare, izumrle režime djelovanja.“
Iako se ponovno izabrani predsjednik SDP-a kunuo da nikakvih obračunavanja s protivnicima unutar stranke neće biti, jasno je da je to obračunavanje u tijeku. Stranka koja se, uz razno-razne satelite, svakodnevno bori protiv fašizacije društva i jednog mrtvog totalitarističkog režima, na svom čelu ima ljude koji se koriste upravo metodama tih istih ideologija protiv kojih se zdušno bore otkad se promijenila vlast u državi.
Osim što svakodnevno slušamo o labilnoj Vladi s puno nezadovoljnih (i pozicija gladnih) aktera, imamo oporbu koja u sebi ima nekoliko oporbi. Da je SDP zdrava, prije svega demokratska stranka kakva bi trebala biti, ti različiti vjetrovi koji pušu unutar stranke trebali bi to moći raditi slobodno i argumentirano, ukoliko vodstvo dovede čast i ugled stranke u pitanje. A jasno je kao dan, Zoran Milanović i ljudi oko njega srozavaju hrvatsku ljevicu na najniže grane od njezinog postojanja!
ČVRSTOG MOSTA, NIKAD DOSTA
Dok Milanović kao Tito mete pod sa svim neistomišljenicima i stvara partiju „po mjeri, , naši „reformisti“ vode bitke unutrar Vlade. Šačica ljudi pokušava pokrenuti državu u pravom smjeru, no izgleda da većina ponovno vodi bitku samo za moć i utjecaj koji u konačnici imaju za cilj postavljanje, točnije uhljebljivanje vlastitog stranačkog kadra na važne pozicije.
MOST gubi popularnost, no to je jedina pozitivna priča na trenutnoj političkoj sceni. Da nije MOST-a, uz sve njegove mane i nesnalažljivost na velikoj sceni, imali bi divljanje crnog dijela HDZ-a i Karamarkov obračun sa svima, isto kao što Milanović radi u oporbi.
Ne bismo imali Oreškovića koji pokušava otrgnuti HDZ-ovu uzicu s nogu i imali bismo Vladu prepunu Crnoja i sličnih ministara koji ne poštuju zakon. Uz to, imali bismo na vodećim pozicijama puno raznoraznih stranačkih parazita poput Beljaka (Hrga), Kosora, Špike i Ćorića čija politička snaga nije jača od 2 posto podrške birača. MOST i Orešković su jedina nada da će Vlada učiniti neke reforme, pomaknuti nas od ideoloških rasprava kojima se skreće pozornost s nesposobnosti i prije svega manjku političke volje da se učine promjene.
Ako MOST ne ostane dovoljno čvrst do kraja i ako se ne pojavi još pokoji Kovačić koji će HDZ-u reći, na malo pristojniji način, da više neće prolaziti uhljebljivanje i dokazivanje moći, onda će nam u Hrvatskoj ostati desnica koja je prisvojila domoljublje, ljevica koja zloupotrebljava antifašizam te ga zaista pretvara u floskulu i prije svega mladi ljudi bez perspektive i budućnosti.
prigorski.hr/Eduard Petranović