U prošlom je tjednu moja mala tvrtka sklopila dugoročan posao s jednom velikom stranom avio kompanijom. U žaru euforije objavih radosnu vijest na službenom profilu tvrtke i na svom privatnom na Facebooku. U kratkom roku objave su sakupile hrpu lajkova i čestitki dragih mi ljudi. Da mi se dalo, mogla sam unaprijed napraviti listu onih koji će lajkati i čestitati i onih kojima bi se prst osušio da su to napravili. Živio hrvatski jal!
No najzanimljivije je tek uslijedilo. Nekoliko telefonskih poziva prijatelja i poznanika, najprije čestitanje a onda obavezno pitanje ‘kako ti je to uspjelo?’ Neki su bili fini i ostali na mom objašnjenju, a većina je dodala, kao usput, pitanje: ‘tko ti je to namjestio?’
Ne čudi me to. Zatrovani smo lošim iskustvima i milijunskim poslovima s na crno isplaćenim bijesnim provizijama i debelim kuvertama ispod stola, pri čemu najgore prođu janjci koji dotični posao, ni krivi ni dužni, plate glavom. Vjerujem da se čini nevjerojatno da bi netko mogao i bez toga. A može se.
Posao nije došao sam, pokucao na vrata i rekao ‘evo me, ja stigao, ti samo potpiši ugovor’. Bilo je tu cca 30% sreće i 70% akcije. Nakon vrlo naporne subote na putu, jednu nedjelju prije nekoliko mjeseci provela sam na turističkom sajmu u Zagrebu. Nije da mi se išlo i nije da ne bih radije odmarala doma, ali nikad ne znate gdje ćete koga sresti i upoznati.

Dogodilo se tako da sam upoznala predstavnicu jednog veleposlanstva, koja me preporučila odjelu marketinga avio kompanije zaduženom za naš dio Europe. Cijena preporuke bila je mail zahvale koji sam poslala gospođi nakon sklopljenog posla i njen vrlo ljubazan odgovor u stilu ‘jako mi je drago da sam uspjela pomoći’. Ni kavu joj nisam platila.
Uslijedilo je višemjesečno pregovaranje, niz pitanja iz centrale, hrpa prezentacija na engleskom i sastanci. Konačan rezultat stigao je prošli tjedan u vidu prve narudžbenice.
Kuverti ispod stola i isplaćivanja provizija na privatne račune nije bilo i neće biti… Može se i bez toga.
No vratimo se na naslov… Nema besplatnog ručka, u slobodnom prijevodu. Bez obzira kakvim se poslom bavili, budite svjesni da sami najbolje prodajete svoje proizvode ili usluge. Da biste ih imali kome prodati, mreža kontakata je ‘must have’. Ne kontakata koji će gledati kako da na vama zarade mutne pare, nego kontakata koji će vam pomoći da otvorite vrata na koja inače ne biste mogli pokucati jer jednostavno – ne znate gdje su.
Spomenutu nedjelju provela bih doma, umjesto na sajmu, radije nego ne znam što, ali isplatilo se, da prostite, dić’ guzu iz kreveta i dovući se tamo. Isplatilo se i sastančiti sa zagrebačkim zastupništvom kompanije, raditi prezentacije do dugo u noć i slati ih ranim jutrom, objašnjavati, pregovarati, odgovarati na nekoliko mailova dnevno brzinom munje. Sve to govori u prilog profesionalnosti vas i vaše tvrtke.
Nema besplatnog ručka, shvatite to. I kad vam se ne da, i kad ste umorni, i kad su svi drugi završili s poslom i čini vam se da ste jedina osoba u ovoj državi koja još (pošteno) radi, odgulite još taj korak. Možda vas baš on dijeli od velikog uspjeha. A i barem jedan janjac će vam biti do smrti zahvalan.
Dijana Kopjar Mucak, mag.nov.
Cat Media j.d.o.o.

prigorski.hr