„Četrdeset mi je godina. Ružno doba. Čovjek je još mlad da bi imao želja, a već star da ih ostvaruje’, pisao je prije nekoliko desetljeća jedini i veličanstveni Meša Selimović, glavni krivac što vjerojatno nikad neću objaviti svoju knjigu. Iz jednostavnog razloga – odakle mi hrabrost i drskost da se svrstam u isti koš s takvim umom? No pustimo moje književne komplekse po strani.

Osim knjige, ima tu još neispunjenih želja: naučiti svirati klavir, otići s kamperom na more, vidjeti New York, London, Pariz… I uvijek ih se nekako sjetim u proljeće, valjda i zato što sam svibanjsko dijete, pa kako se bliži taj datum, sve više vrtim po glavi jesam li tamo gdje sam željela biti. Planovi i želje su OK, a život je ono što se događa dok mi planiramo.

Znam da ima puno ljudi čije su želje mnogo skromnije. Možda je i nekome od vas san imati auto, svoj krov nad glavom, pun frižider… Bez brige, za sve navedeno znam i kako je ne imati. Uostalom, kako bismo se mogli zvati ljudima da ne vidimo svu bijedu i jad oko nas. I na ovom ste portalu mogli čitati o teškim ljudskim sudbinama. Nadam se da ste mogli i htjeli pomoći.

Osobno priznajem samo jedan razlog zbog kojeg čovjek nema izbora – tešku bolest. Dok smo donekle zdravi, nemamo isprike za apatiju. Godine jednostavno nisu dovoljno dobra isprika. Pa što ako vam je, kao i meni uostalom, četrdeseta na vratu? Imate dovoljno iskustva i znanja i mudrosti da možete dobro procijeniti okolnosti, što onako ‘zeleni’ prije dvadesetak godina ne biste mogli. Pedeseta je tu? Ili koja više? Još uvijek možete sve.

Možda okolnosti nisu ružičaste, možda izgleda neizvedivo, nemoguće… Na vama je da probate. Kažu da čovjek više žali za stvarima koje nije učinio nego za onima koje jest, pa čak i ako su to bile pogrešne odluke.
Odbili su vam sto molbi za posao? Pošaljite sto i prvu ili ispitajte mogućnosti samozapošljavanja.

Pokrenuli ste posao i deset potencijalnih klijenata nije zainteresirano za suradnju s vama? Nazovite jedanaestog, a onda i dvanaestog… i još 30 sljedećih sa liste. A onda sjednite i nadopunite listu. Nezadovoljni ste primanjima? Tražite povišicu i/ili dodatni posao…

Koliko god zvučalo čudno, hodate li svijetom otvorenih očiju, i svemir se nekako uroti da vam ostvari želje. Moja 10-godišnja buduća učiteljica klavira Gabi mlađa je podosta godina od same moje želje da naučim svirati klavir. Trebalo je samo pričekati da ona svojim dolaskom počasti ovaj svijet. A i kamper za ljetovanje više nije tako nedostižan. Avionske karte za daleke destinacije još će malo pričekati.

Zato ciljeve, planove i želje pred sebe, kakvi god bili, i hrabro prema njima. Ako su sva vrata zatvorena, pogledajte prozore; jedan je sigurno otvoren ‘na oberliht’. Nedovoljno za prolaz, ali sasvim dovoljno da udahnete svjež zrak i skupite snagu za dalje.

Kako će izgledati ostatak vašeg života ne ovisi ni o meni ni o vašoj obitelji i prijateljima ni o vašem aktualnom poslodavcu ni o trenutnim klijentima ni o sranju, oprostite, stanju u Lijepoj našoj, već samo i isključivo o vama. Godine pritom nisu teret, već iskustvo i životna škola. Uostalom, da citiram mail-forvardušu: ‘Rođendani su zapravo korisni. Što ih više imaš, dulje živiš’.

Dijana Kopjar Mucak, mag.nov. ; Cat Media j.d.o.o.

prigorski.hr