Piše: Nikica Barać

Nisam jedan od onih koji će započeti kolumnu o Kobeu kao igraču koji mi nikad nije bio najdraži.

Zapravo suprotno. U nedostatku riječi dok me ovih dana guši spoznaja da je poginuo moj najdraži, moj omiljeni…, moj sportski uzor i sportska ljubav, jedino što izlazi iz mene je – volim te Kobe.

Kao neki čudan man crush, neobjašnjivo prema nekome koga nikad nisam upoznao.
Ali jesam. Upoznao sam te Kobe. Pričao sam s tobom sve one noći u kojima si na mom ekranu postizao poen za poenom.
Popio sam s tobom stotine kava kada sam na poslu otvorio NBA stranicu i čitao isto. Mamba strikes again.
Glumio sam da sam ti, kada sam na pustom igralištu slušao kako lopta prolazi kroz lance. Upoznao sam te Kobe zar ne? Čak i kad ti nije išlo, znao sam da će te krenuti.
To može samo netko tko te poznaje.

Zbog njega sam navijao za Lakerse. Slavio njihove naslove na čuđenje roditelja koji nisu znali tko je on. Jack Nicholson, Snoop Dog i Jay-Z u prvom redu. Ja u fotelji. Budan do 5 ujutro samo da vidim Mambu kako širi ruke dok konfeti padaju na njegovu glavu.
Da osjetim ponos jer sam još davno prepoznao nekog tko će me činiti sretnim na duge staze. A u tome nisam bio pretjerano uspješan.

Ta je staza nažalost potrošila dužinu, ali postoje putevi koji nisu vidljivi ljudskom oku. Ima gore jedno nebo na kojem naš kapetan konačno dobiva MVP suigrača. Dražen, Kobe i još bilo koja trojica dovoljna za dominaciju.

Otišao je moj prijatelj, moj uzor i moja ljubav. Čovjek koji je grizao znoj sa svog dresa samo da ja mogu slaviti. U mojim očima, radio je to za mene. Barem malo.

Teško mi se oprostiti od njega jer sam prokleto loš s oproštajima. Očajan!
Imao sam jedan previše i zato ovaj prihvaćam samo sa “knedlom” u grlu.
Ne prihvaćam.

Još danas ću uzeti loptu i otići na igralište. Bez obzira na maglu, minus ili kišu. Obećajem da ću ostati dok ne ubacim pobjednički na isteku vremena.
I dok to radim neću biti sam…, jer za mene prijatelju, ti jesi košarka.

Zato, nije na nama da stavljamo upitnik iza točke koju je upisao Bog, ali za još barem jednu rečenicu dao bih sve.
Samo da gore gdje Anđeli sad uživaju i viču MVP, MVP, MVP…, čujem za kraj: …Draženov dribling, izbacio je čuvara…, dodaje loptu za Kobea, 3 sekunde do kraja…, Kobe za pobjedu… Yeeeees!