U Puli je od 10. do 13. travnja održana 4. međunarodna konferencija o vodama pod nazivom “Vode u osjetljivim i zaštićenim područjima – WSPA-24.
Glavna pitanja razmatrana na konferenciji ticala su se tri područja djelovanja: prvo, međunarodni vodotoci i razmjena informacija među državama – suradnja i upravljanje vodama u osjetljivim područjima; drugo, potražnja za rješenjima u svladavanju posljedica klimatskih promjena i djelovanja industrije – tehnička i pravno-politička, i treće, kako izgraditi novi pristup modeliranju integrirane zaštite voda i kontrole onečišćenja.
Na konferenciji je sudjelovao dr.sc. Josip Jambrač iz Vrbovca koji je rekao kako je njegov članak pod naslovom Water nad man rightsousness or commodity” – Čovjek i voda, pravdoljubivost ili roba, imao je za cilj istaknuti nužan pomak u pristupu prema prirodnim resursima, posebice onima koji su nužni za život na zemlji, odnosno opstanak čovjeka.
“Polazeći od tih premisa ključna tvar opstanka čovjeka i života na Zemlji je pitka voda. Voda je život, voda je sve, voda je stvaratelj. U članku se izlaže ideja kako i zašto promijeniti pristup upravljanja prirodnim darom – vodom, posebice s aspekta očuvanja društvenih vrijednosti pojedinog društva, njezine sigurnosti i neovisnosti.
Promjena socijalnog odnosa prema vodi trebala bi poći od promjena na ljestvici društvenih vrijednosti – vrednovanja života (čovjeka) i prirodnih blaga koje takav život omogućuju. Da bismo to postigli voda bi trebala postati neodvojiv element kulture života – simbol rađanja i smrti – prioritetna vrijednost za živa bića i brige o čovjeku. Za implementaciju ovih moralnih vrijednosti nužna je uspostava „kulture vode“ – kultura vode kao kultura ljubavi prema životu.
Članak nastoji osvijetliti nesagledive posljedice dva snažna trenda u globalizaciji svijeta: prvi, da svi moramo živjeti istim životima, i drugi, da nema alternative. Sve što je čovjek postigao do danas govori nam da to nije točno (istina). Čovjek je u svojoj povijesti nebrojeno puta pokazao da alternativa postoji. Ljudi imaju pravo sami odlučiti kakvim će životom živjeti. Nametanje mogućeg „virtualnog“ života bez prirode, slobode bez smisla, poziva sve nas na ozbiljno sagledavanje odgovornosti za sadašnje i buduće stanje društva”, rekao je Jambrač.
Znanstvenici, osim što imaju zadaću pronaći rješenja za probleme koje čovjek i priroda u stalnoj interakciji stvaraju, također imaju zadaću upozoriti što donose nova rješenja za čovjeka i prirodu. Na znanstvenoj zajednici leži velika odgovornost: s jedne strane pronaći adekvatna primjenjiva rješenja, a s druge strane imati dovoljno moći upozoriti na posljedice koje primjena takvih rješenja ima za prirodu i čovjeka. Upozoravanje na posljedice ljudskih aktivnosti koje ugrožavaju izvore pitke (čiste) vode, najveća je zadaća znanstvenika u svijetu. Čovjek, kao smisao života na Zemlji, trebao bi ponovno postati ključna varijabla znanstvene argumentacije.