Jesi za kavu?

Piše: Nikica Barać

Muško – ženska prijateljstva postoje. Barem postoje ljudi koji u osobi suprotnog spola vide ljudsku kvalitetu vrijednu poznavanja.

Odbijam vjerovati da je svijet otišao toliko daleko u sferu sirovosti da se svim željama za kontaktom treba čuditi i pretvarati ih u samo promociju i samohvalu.

Zato je danas poziv za kavu osobi suprotnog spola prečesto u startu definiran kao poziv za nešto više. A poziv za kavu je ponekad jednostavno poziv na kavu. Kao da je u današnje vrijeme želja za prijateljstvom glupa samo zato jer već dosad nismo prijatelji…

Nekim je ljudima ta ideja teška jer odlazak na kavu sa „strancem“ izaziva unutarnji sukob koji riskira precijenjenu udobnost i sigurnost. Malo tko razmišlja o mogućoj nagradi jer se danas boje za svaki fragment svoje slobode. Možda smo prihvatili da nas tehnologija odvuče u hladnoću koja je usredotočena na samo jedno. Prihvaćanje osobe na temelju izgleda.

Životno me iskustvo naučilo da mali broj ljudi daje šansu unutarnjemu da iznenadi percepciju.

Osobno često zovem na kavu, i rijetko na kavu zovem nekoga tko mi se svidi više od granica prijateljstva. Poput posljednjeg poziva koji još nije uspio, a itekako radim na tome da si popravim šanse. I neću prestati u granicama prihvatljivoga.

To nije poziv koji očekuje mnogo, ali je poziv koji osjeća onaj poriv da se ostvari. Nije poput nekih koji prođu u krivoj procjeni i samim time gube bit.

Tako sam na kavu pozvao cura koja mi se svidjela na prvu samo joj to nikad nisam dao do znanja jer nisam bio spreman pokazati pravog sebe. Curu s kojom dijelim rijetke vrijednosti. Usprkos maloj razlici u godinama koja nestaje onog trenutka kad oči shvate da ju zrelost uzdiže iznad mnogih starijih.

Pozvao sam ju na kavu jer ju želim upoznati. Po prvi puta nakon dugo vremena pozvao nekoga tko je bio vrijedan moje hrabrosti i potrebe.

Tako sam pozvao i curu koja je danas u braku, a ja sam bio taj koji ju je zavolio više od svega. Riskirao sam i imao dovoljno sreće. Sreće da je i ona odlučila riskirati sa mnom. Iako nismo uspjeli, danas je u nama dovoljno poštovanja i oblika ljubavi koji će nam u pogledu dati do znanja da si želimo sreću, i ništa manje od toga. To je vrijednost koju smo platili kavom.

Zato, danas vas na kavu mogu pozvati dva tipa muškarca. Jedan kojem ne treba hrabrost jer mu nije važno ili jednostavno želi pogrešnu stvar, te drugi koji je od sebe morao otkinuti jedan dio sebe kako bi se izložio neuspjehu.

Čak je i sam neuspjeh nebitan. Bitan je pokušaj jer on govori mnogo. Bitan je drugi pokušaj, i još jedan pokušaj nakon toga. Onaj četvrti pokušaj kad shvatiš da nisi okrenuo oči u drugom smjeru jer te oči sad slušaju samo svoju žeđ da upiju pokretnu boju u crno – bijelom svijetu. To su pokušaji koji znače više od prijateljskog poziva.

No, kava je ponekad samo kava. Želja da vas upozna netko tko će se nakon kave možda više svidjeti vama nego vi njemu. To je rizik i odluka koja bježi od sigurnosti u mora koja znaju podivljati…

Sveti Toma Akvinski je rekao; „Brodovi u luci su na sigurnom, ali brodovi nisu zato sagrađeni.“