Ivana vozi šleper dvije godine u vrbovečkom Bravelu, a Križevčanka Sniježana je već 13 godina za volanom tegljača

8. travnja 2021. Autor: prigorski.hr Intervjui Ivana vozi šleper dvije godine u vrbovečkom Bravelu, a Križevčanka Sniježana je već 13 godina za volanom tegljača

foto: Facebook


Mislim da sam ostvarila svoj životni san kad sam sjela za volan golemog šlepera i odvezla prvu turu, počela je svoju priču za 24sata.hr 21-godišnja Ivana Kovačević, koja je zaposlena u tvrtki Bravel iz Vrbovca.

Nježna djevojka kojoj bi prije odgovarao hod po manekenskoj pisti nego volan golemog šlepera natovarenog trupcima…zrači veseljem dok priča o svojoj vozačkoj karijeri.

Završila je srednju školu za vozača motornih vozila u Đurđevcu, da bi nakon toga u roku od tri mjeseca po punoljetnosti imala položene B, C i E kategorije i san je počela živjeti. Ljubav prema kamionima je naslijedila od djeda i oca. Svi zarađuju kruh u tom poslu u kojemu se do nedavno nisu mogle vidjeti žene.

– Roditelji su me odgovarali od upisa u školu za vozača, ali kad su vidjeli da me ne mogu odvratiti, onda su jednostavno podržali pomirivši se da ću i ja ne samo putevima djeda i oca, već i strica – pojašnjava Ivana.

Kad smo ju vidjeli kako se vješto parkira golemim vozilom koje nam se činilo kao rukometno igralište i to na rikverc odmah smo zaključili da se snalazi poput ribe u vodi u kabini 40-tonskog kamiona koji je 800 puta teži od junakinje naše priče.

S manevriranjem nema problema, već joj zima predstavlja poteškoće. Odnosno, kad iznenada napada snijeg pa mora stavljati lance na pogonske kotače od kojih svaki ima barem 25 kilograma.

– Uh, doista sam se namučila kad sam trebala skinuti lance. Dobrih dva sata sam utrošila, jer su doista teški, ali svaki idući put mi je trebalo manje vremena, jer sam već ulovila malo prakse. I nadalje, to s lancima mi je jedino teško. Ostalo je kao da sam za računalom. Nikakvih problema. Imam i sjajan kamion koji ima automatski mjenjač tako da je to milina – pojašnjava nam 21-godišnja Ivana, koja je neki dan napunila dvije godine radnog staža u Bravelu.

Nakon prve ture koju je odvezla u velikom stilu, a to potvrđuje drugi zadatak koji ju je vodio ravno do Praga u Češkoj, Ivana uglavnom vozi po inozemnim prometnicama. Vozi Volvo automatik s 12 brzina.

– Zadovoljna sam poslom koji obavljam. Želim jednoga dana preuzeti očev posao i postati sama sebi gazda – pojasnila je svoje planove.

Prije rastanka je rekla da su benzinske postaje u EU bolje uređene. Posebno sanitarni čvorovi. Vrijeme na putu krati razgovorima s kolegama i glazbom. Ne voli suhu hranu pa si ponekad sama spremi topli obrok ili jede u nekom od motela. Za kraj je kazala da svaki čovjek mora imati svoj cilj i treba ga poput nje ostvariti.

Posao komercijaliste Sniježana Kossi iz Križevaca zamijenila je volanom tegljača u srednjim godinama. Sad već 13 godina krstari prometnicama kroz Hrvatsku i okolne zemlje.

– Djeca su bila mala i nisam mogla biti odsutna od kuće. Kad su sinovi porasli i postali samostalni, posao komercijaliste sam zamijenila kabinom šlepera. Time sam ostvarila san iz mladih dana – priča nam 50-godišnja Sniježana dok sjedimo na benzinskoj postaji i ugodno razgovaramo uz kavu. Za kamion je položila s 24 godine, ali nije vozila dok oba sina nisu postali samostalni. Jedan sin je vatrogasac, a drugi isto kao i majka vozi šlepera. Krenula je s „kratkim“ svakodnevnim turama Zagreb-Varaždin.

kossi snijezana

– Dizala sam se jako rano jer sam vozila voće i povrće za jedan trgovački lanac i već oko 13 sati sam završila posao – priča dok baca pogled na grdosiju od 40 tona dugu gotovo 18 metara na kojoj se nalazio kontejner za riječku luku. Kasnije su je zapale duže ture u koje su spadale i one prekogranične.

– Žena u kamionu i to sama. Što da kažem? Mislim, barem po pozdravima na cestama da je svim sudionicima u prometu ta slika dosta simpatična. Najviše volim sama biti u kamionu jer me to najbolje odmara. Da imam još nekoga iz pristojnosti bi morala razgovarati, a to smeta koncentraciji – kaže kroz smijeh, dodajući da ju nikada nije strah i da nije imala neugodnih situacija te da su joj roditelji i djeca najveća potpora.

Ne želi mijenjati posao, iako su vozači potplaćeni s obzirom na odgovornost koju nose. Nije željela otići u Njemačku kao mnoge njezine kolege, iako bi se tako dobro snašla, jer je gore i rođena i dobro govori njemački. Ne vidi loše strane tog posla. Možda je jedina loša ta što zna po tjedan dana biti izvan kuće, ali i na to je već navikla. Kao i svakom vozaču teretnih vozila najteže padaju čekanja na graničnim prijelazima.

kossi snijezana2

– Na Macelju znam provesti noć. Jednom sam par kilometara vozila 12 sati. To je nešto najteže, jer si budan cijelo vrijeme, a ideš puževom brzinom. Poslije duge noći mičući kamion metar po metar, čeka te vožnja. Kad bi se barem taj dio ubrzao – govori Sniježana za 24sata.hr i pršti pozitivnom energijom dok priča o svom poslu.

Na putu ima i kriza, posebno nakon noći provedene u prijelazu granice, ali vozači već znaju na koji način da to prebrode, jer se na utovar ili istovar robe mora doći u zakazano vrijeme. Najteže je kad se desi kvar ili puknuće gume. Nedavno bio slučaj dok je vozila Podravskom magistralom i sreća, kako kaže, vozila umjerenom brzinom.

-To su stresne situacije. Taman dok sam otjerala stres, stigao je kolega koji mi je pomogao da odšarafim vijke. Bili su toliko stegnuti da ja to sama bez muške ruke ne bi mogla. Moja poruka ženama? Ne znam što da kažem. Osim da je svaki posao lijep ako ga voliš – rekla je Sniježana i ušla u kabinu iz koje nam je mahnula i krenula na odredište.

Facebook Comments