Za sve kojima je ozbiljno stalo do stvarne demokratizacije hrvatskoga društva velik je izazov što se hrvatsko društvo još nije oslobodilo dugogodišnje totalitarističke svijesti iz razdoblja komunističke vladavine, a već je opasno ugroženo novim totalitarizmom suvremenih ideologija koje na nasilnički način žele promicati zapadnu kulturnu revoluciju.
Minulih dana u hrvatskoj javnosti dogodila su se dva neugodna napada na kršćanske vrijednosti koja su dovela u pitanje ravnopravnost kršćanskoga uvjerenja s drugim svjetonazorima, i koja otkrivaju koliko još puno ima totalitarne svijesti u dijelu javnih djelatnika i u dijelu pučanstva.
Premda su u dva događanja ideološka polazišta za osporavanje kršćanskih vrjednota i njihovih nositelja bila različita, iskazane netolerantnost i isključivost pokazale su gotovo jednako totalitarno lice, a očitovana totalitarnost pokazatelj je koliko je hrvatsko društvo još daleko od zdrave demokratske, tolerantne, pluralne svijesti.
Za sve kojima je ozbiljno stalo do stvarne demokratizacije hrvatskoga društva velik je izazov što se hrvatsko društvo još nije oslobodilo dugogodišnje totalitarističke svijesti iz razdoblja komunističke vladavine, a već je opasno ugroženo novim totalitarizmom suvremenih ideologija koje na nasilnički način žele promicati zapadnu kulturnu revoluciju.
Crkveni i neki drugi mediji prenijeli su vjerničko svjedočanstvo proslavljene hrvatske atletičarke Blanke Vlašić koje je osobno iznijela pred mladima Zagrebačke nadbiskupije okupljenim na godišnjem nadbiskupijskom hodočašću mladih u Mariju Bistricu u subotu 10. rujna i nije dugo trebalo da su se javili glasovi kojima smeta svako spominjanje Boga ili blagotvornosti vjere u javnom prostoru. U Hrvatskoj postoji dio javnih djelatnika i građana koji s punim i neospornim osobnim, čak i ustavnim pravom ne prihvaćaju ni jednu religiju ili vjeru i to je činjenica koju nitko ne dovodi u pitanje niti tim osobama itko osporava pravo na takav izbor svoga svjetonazora.
Bilo bi više nego čudno da 45-godišnja sustavna ateizacija društva, javnoga prostora i posebno izloženih društvenih skupina ne bi urodila baš nikakvim uspjehom. Problem nastaje kad pojedini pripadnici toga i takvoga svjetonazora ne mogu podnijeti javno svjedočenje Boga živoga, snage vjere i njezinih plodova. Osobito im je to sporno kad takva svjedočanstva dolaze od javnih, poznatih, popularnih i u svjetskim razmjerima uspješnih osoba.
Glas Koncila ima bogato iskustvo iz komunističkoga razdoblja kad su nakon svakoga vjerničkoga svjedočenja u intervjuima danima listu javnih, poznatih, afirmiranih osoba, osobito športaša, nastajale tajne i javne hajke. Bilo je to doba totalitarne svijesti, doba službeno ateističkoga društva, pa se to u određenoj mjeri moglo razumjeti, no sada, 2016. godine, nameće se pitanje: kako je moguće da nekomu u demokratskom društvu može smetati vjerničko svjedočenje ikoje osobe?
Jedini mogući odgovor na to pitanje jest da i dalje u dijelu društva živi stara totalitarna svijest koja se ne miri ni s kakvim demokratskim promjenama, nego i dalje želi nametati antireligiozna, upravo ateistička stajališta. Razmjeri te drskosti posebno su prepoznatljivi kad se podsjeti da se na prošlom popisu stanovništva 2011. godine posve slobodno, po svojoj volji, a ne snagom zadanoga upita, vjernicima u hrvatskom društvu deklariralo više od 93 posto građana.
Pohvalno je što se otvorenim pismom povodom »komentara na društvenim mrežama anonimnih mrzitelja, kao i malicioznih komentara nekih kolumnista, koji svoju isključivost, netrpeljivost i aroganciju pakiraju u celofan navodne demokracije i slobode govora« javilo više od 50 hrvatskih športaša, kako aktivnih tako i onih koji se više ne bave profesionalnim športom, te su uz ostalo poručili: »Mi koji smo pronosili Hrvatsku na najvećim svjetskim natjecanjima, koji smo s ponosom primali medalje ispod hrvatske zastave zalažemo se da u ovoj slobodnoj, demokratskoj zemlji svatko temeljem našeg Ustava, može javno govoriti o svojoj vjeri a da pritom ne bude izvrgnut ruglu, poruzi, mrziteljskoj kvazikritici ili bilo kojem obliku omalovažavanja.
Bez obzira je li javna osoba katolik, musliman, židov, pravoslavac ili pripadnik bilo koje druge vjere mora imati pravo javno izreći svoje uvjerenje i svoj stav. Blankino je pravo da govori o svojim športskim uspjesima, ali i o svojoj vjeri. Blankino je pravo da očekuje da se sankcionira svakoga tko joj to pravo oduzme.«
Drugi napad na kršćanske vrjednote dogodio se povodom 1. Hrvatskoga kongresa forenzične ginekologije i perinatologije, koji je održan u Topuskom od 16. do 18. rujna u organizaciji Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta i Hrvatske udruge katoličkih liječnika pod pokroviteljstvom kardinala Josipa Bozanića i predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović te sisačkoga biskupa Vlade Košića, kad su pripadnice »Ženske mreže Hrvatske«, zarobljene u svojim predrasudama, održale prosvjed pod parolom i transparentom »Samo u sekularnoj državi moguća je ravnopravnost«. Nije se baš nikada čulo da bi ikoji znanstveni kongres o bilo kojoj temi u organizaciji nekoga katoličkoga sveučilišta, kojih ima u svijetu više od tisuću i petsto, ikada doveo u pitanje pluralnost suvremenoga društva. Aktivistice »Ženske mreže Hrvatske« nisu očito mogle podnijeti da se o forenzičnoj ginekologiji i perinatologiji progovori znanstveno uz uvažavanje temeljnih kršćanskih vrjednota, ali i bez dogma suvremene ideologije zapadne kulturne revolucije.
Čim je izostao njima prihvatljiv ideološki pristup, odmah je sam taj kongres postao upitan, sporan i neprihvatljiv i prije negoli je ijedan znanstvenik progovorio na tom kongresu. Nije li i to više nego jasno očitovanje novoga, suvremenoga ideološkoga totalitarizma koji, poput drugih totalitarizama, ne podnosi ni kršćanstvo ni kršćanske vrjednote ni pluralno društvo? Čas je da se svi oni kojima je stalo do demokracije i slobode suoče s tim pojavama totalitarizama u hrvatskom društvu.
prigorski.hr/glas-koncila.hr