Ivan Katavić: KTC su moji zaposlenici i dat ćemo sve od sebe da nitko od nas ne ide van tražiti mogućnost zaposlenja

13. siječnja 2022. Autor: prigorski.hr Intervjui Ivan Katavić: KTC su moji zaposlenici i dat ćemo sve od sebe da nitko od nas ne ide van tražiti mogućnost zaposlenja


KTC je jedna je od najuspješnijih domaćih tvrtki koja danas ima mrežu s više od dvadeset robnih centara, ugostiteljskim objektima, poljoprivrednih ljekarni i benzinskih crpki. To trgovačko društvo danas ima oko 1400 zaposlenika koji ne rade nedjeljom i blagdanima, a u vrijeme krize su dobili i povećanje plaća. Glas Podravine i Prigorja razgovarao je s Ivanom Katavićem koji je još 1993. godine osnovao KTC Križevce, tvrtku koja je danas dioničko društvo u stopostotnom vlasništvu obitelji Katavić.

U tri ste godine dobili dvije nagrade za životno djelo. Jeste li ovaj posao i KTC od samih početaka doživljavali upravo kao svoje ‘životno djelo’?

Nikada nisam razmišljao o nagradama jer sam gradio porodičnu firmu. Ta je firma imala svoje kriterije za koje sam ja nastojao da se ispoštuju, a moji su suradnici to sve prihvatili. Ovo sve što je došlo, došlo je spletom okolnosti, no zadovoljan sam jer su drugi prepoznali naš rad. Ova nagrada za životno djelo koju sam dobio od Hrvatske komore i ovo sada u Dubrovniku dobio sam u konkurenciji od tristo nominiranih, ali ne zato što sam to ja, nego zbog dugogodišnjih rezultata i zato jer su ocijenili da ispunjavam sve njihove kriterije i to mi je drago.

Ove ste godine povećali plaće zaposlenicima u trgovinama, poljoljekarnama i benzinskim postajama, a sljedeće godine će povećanje dobiti i zaposlenici u ostalim službama. Kako ste to uspjeli u vremenima u kojima razne krize dolaze sa svih strana?

– KTC su moji zaposlenici. Ja sam tako razmišljao, zadovoljan zaposlenik je dobar zaposlenik. Nije stvar samo u dobiti, već kako je rasporediti da svi budemo zadovoljni, a ne samo ja. Hvala bogu, do sada smo imali i dobit i zadovoljstvo. Jedan dio povećanja je bio ove godine, drugi će biti odmah sljedeće tako da svi budemo obuhvaćeni. Prije dvije godine smo odlučili da nećemo raditi nedjeljom ne bismo li se posvetili obiteljima jer kod nas je pretežno ženski kadar, ali smo uspjeli zadržati dobit i zadovoljstvo potrošača. Nigdje nismo osjetili da je to neki rizik. To bi možda bio rizik da nemamo krug vjernih potrošača, no može se i subotom potrošiti i obaviti ono što bi se nedjeljom. Mi smo u taj rizik ušli i zbog naših zaposlenika i zbog naših potrošača. Sve se poklopilo i ja sam zadovoljan.

Osim povećanja plaća, Vaši radnici već nekoliko godina ne rade nedjeljom i blagdanima. Je li to jedan od načina da zaposlenicima pokažete da je KTC nastao kao obiteljska tvrtka u kojoj je obitelj od posebne važnosti, ali i koja brine o obiteljima zaposlenika?

– Na svim sam našim skupovima uvijek naglašavao da je to jedna velika porodica. Nas više od 1400 zaposlenika smatram velikom obitelji jer su oni gradili ovu firmu. Mi smo, istina, rukovodili i davali smjernice, ali to se ne može bez zaposlenika. Zadovoljan sam kad imam ovakve zaposlenike koji su sastavni dio te obitelji. Ne znam što su manjkovi, što su krađe, a sve to proizlazi iz općeg zadovoljstva zaposlenika. Sigurno da i rast plaća u ovoj trenutnoj situaciji koja je složena nije problem jer sam se spreman odreći jednog dijela dobiti u korist plaća radnika. Mislim da bi to svaki pametan čovjek napravio jer ulažemo u ljude. Unatoč svemu tome, ne mogu reći da nemamo razvoja, i sada razmišljamo o proširenjima, sadržajima i slično i nadam se da će to polučiti nove rezultate. Ova ekipa koja je, na čelu s mojim sinovima, na čelu s timom, predsjednicom uprave i ostalim strukturama, svi su oni rasli u ovoj firmi od pripravnika i nema razloga da to ne cijenim. Nadam se da ćemo zbog svega toga imati dugoročne rezultate.

Formalno ste se povukli, a posao ste prepustili sinovima i mlađim ljudima. Kakvu ‘školu’ trebaju proći mlađi naraštaji da bi uspješno vodili ovakav posao?

– Naša rukovodna struktura je svojim radom zaslužila to i oni su od pripravnika došli do razina predsjednika uprava, direktora i slično. Svako novi tko bi došao, bez obzira o predispozicijama, mora proći jedan rok prilagodbe da bi mogli ocijeniti je li sposoban da bude na čelu zaposlenika ili ne. Nema nikakvog straha jer nemamo osipanje kadrova. To je potvrda jedne stabilne politike. Danas imam zaposlene i svoje unuke, no nismo odmah došli zaposleni na nekoj poziciji. Ne, oni sebe potvrđuju i to mi je drago, trebaju proći tu praktičnu školu, a ne samo fakultet koji imaju. Najvažnije je da su oni stabilni, a očekujemo da će tako biti i kada dođu do nekih viših razina upravljanja firmom. Nadam se da ću i ja još biti od koristi da im mogu pružiti ruku i savjet i da ćemo firmu graditi kao što smo je gradili i do sada.

Pokrenuli ste i proizvodnju rajčice na vlastitoj zemlji u Sokolovcu jer to niste uspjeli u industrijskoj zoni kod Križevaca koja stoji prazna. Jesu li takve situacije jedan od glavnih razloga zašto često čujemo da se kod nas ne može i da je vani bolje?

– Ne bih davao komentar lokalne samouprave, kako će ona rukovoditi. Mi se u jednom trenutku nismo našli, oni su imali viziju gospodarstva, ali ne proizvodnje, nego poduzetnika… ali mi smo našli sadržaj i u Virovitici i u Sokolovcu i u Križevcima u toj proizvodnji. Mi se ne busamo u prsa što smo osmilili jedan oblik proizvodnje i što imamo zaposlene ljude koji žive s tim. Imamo i vozni park i sve predispozicije da to dugoročno bude uspješno.

Osim trgovačkih centara, tu su i poljoprivredne ljekarne, benzinske postaje, turizam…Jeste li razmišljali o širenju u još neke sektore poslovanja? Što je najvažnije za sigurnu budućnost?

– Imamo viziju da hrvatsko tržište obradimo još kvalitetnije s ovim sadržajem koji imamo, no koliko će biti razmjeri toga, ovisi i o tržištu i o konkurenciji. Hoćemo li još širiti djelatnosti, to će ovisiti o situaciji ponude i potražnje. Nećemo srljati da uništimo nešto što smo teško godinama stvarali pa da to avanturom uništimo. Ne, naš rukovodni tim, kada se dobije ideja, sjedne za stol i o tome razgovara. Nije potrebno srljati, ne bojimo se konkurencije jer mi možemo biti jedino sami sebi, ako loše radimo. Ja se nadam da ćemo uz ovu strukturu biti uspješni jer je i naša predsjednica uprave proglašena za menadžericu godine i tako dalje. Ljude imamo. Najvažnije je stvoriti uvjete za obiteljsku firmu jer ako je obitelj dobra, zdrava, o njoj se puno ne priča i nema se što loše pričati, ona ide naprijed u pozitivnom smjeru. Nadam se da je KTC jedna naša hrvatska perjanica i dat ćemo sve od sebe da nitko od nas ne ide van tražiti mogućnost zaposlenja, nego da ostane tu i da tu bude korektno, a s obzirom na uvjete, nagrađivan.