Nakon nekog vremena, točnije od njegovog odlaska u zasluženu gimnazijsku profesorsku mirovinu, ponovno smo opširnije porazgovarali s križevačkim košarkaškim stručnjakom i trenerom u KK Radnik, profesorom Antom Tomasom.

Klub je nedavno proslavio 50. rođendan, a nakon braće Tomas opet se može podičiti darovitim mladim igračima. U klubu je, podsjećamo, stasao i olimpijac Marko Tomas koji je igrao za Hrvatsku na Olimpijskim igrama u Pekingu. Ante, po običaju, bez zadrške o svemu. Zašto i ne bi. Uostalom, obitelj Tomas može se svrstati među najuspješnije sportske obitelji u Lijepoj našoj.

“Ovo je klub koji je oduvijek, barem od 1992. godine do sada, kako sam preuzeo kormilo što se tiče stručnog dijela, proizvodio dosta dobrih mladih igrača. Nažalost, vrlo malo je bilo ambicioznih igrača koji su htjeli nastaviti uporno raditi i tu su se našli. No, sve u svemu dobro je, imamo braću Svoboda, moja tri sina, mali Borna Katanović koji napreduje krupnim koracima i od njega očekujem dobar iskorak na razini hrvatske košarke, ako Bog da i dalje.“ – rekao je Tomas.

tomas

Najmlađi sin Luka (22) trenutačno je slobodan igrač. Dugo su ga mučile ozljede. Sada je na pravom putu povratka na veliku scenu

„Luka je slobodan igrač. Odradio je dvijeipol sezone u Zaboku. Oko dvije i pol godine bio je prethodno u Zadru i pola godine u Zagrebu. Luka je imao „brdo“ ozljeda i to mu je poremetilo mnogo toga. On je, inače, prvi igrač 1999. godišta koji je dobio poziv za okupljanje s 1998. godištem. Tada ga nisam htio dati, jer je bio fizički preslab, a i ozljede su ga mučile. Od tada on nije niti jednu utakmicu odigrao za hrvatsku mladu selekciju.

tomas4

Igrom slučaja nije igrao za mlađe uzrasne kategorije, ali mi nije jasno kako nije uvršten u vrstu do 20 godina među 16 igrača, 2019. godine- Puno stručan tadašnji izbornik. Puno pametnih trenera, vjerojatno, pravi hrvatski treneri, ali nije mi, u krajnjem slučaju, niti krivo. Zanima me Lukina karijera. Luka je u Zadru malo ukrivo potrošio vrijeme, ali nije bilo namjerno. Njega su doveli trener Matulović i sportski direktor Branko Skroče. Oni su ubrzo otišli u kratkom razdoblju od dva mjeseca.

tomas3

Matulović je smijenjen, nakon toga i Skroče. Došli su novi ljudi, nova politika, novi odnosi snaga i tu smo potrošili vrijeme. Bilo mu je lijepo u Zadru, ali s košarkaške strane, jednostavno, nije bilo dobro. Otišao je u Zabok kod brata Ivana. Tu je, možda, potrošio godinu dana više nego što je trebalo. Trebao je već lani otići, imao je priliku, ali u kući smo se dogovorili da ostane još godinu dana s Ivanom. Dogodile su se, nažalost, ove godine ozljede. Prvo skočni zglob desne noge, pa skočni zglob lijeve noge. Katastrofa. Nakon toga upalila su mu se skakačka koljena. Cijelu sezonu imao je problema sa skakačkim koljenima i oba zgloba. Sada radimo, pokušavamo ga „zakrpati“.

Angažirao sam sve snage, čak sam uzeo kondicijskog trenera, profesora Šimu Tomaševića iz PPD Zagreba, bivšeg atletičara. Nadam se da ćemo naći dobar klub, jer Luka je sposoban za puno veću razinu igranja nego što je naša HT Premijer liga. Ta liga mu je, definitivno, „mala“ ako je zdrav. Ne vidim tko je sada u Hrvatskoj jači na njegovoj poziciji. On je visok preko 195 centimetara bos, ima 88-89 kilograma, jako je skočan, moćan na nogama i vrlo dobar s loptom i šuterski i što se tiče tehničkog dijela. On, ako dobije šansu, ne vidim u Hrvatskoj tko je jači od njega, a, ionako, nisam vidio tko je moćniji od njega kada se „sudare“ na parketu. Već je on dobro, idemo korak po korak, pa ćemo vidjeti gdje će završiti. Nisam u nikakvoj žurbi s angažmanom.

Ponude neke jesu, ali me, iskreno, neke ne zadovoljavaju. Jedna me, na neki način, zanima. Nismo još detaljno pričali, mi i klub, trener i sportski direktor. Rado bih da uđe u program jače lige od HT Premijer lige, jer on nije niti milimetar manje talentiran od braće, a znamo tko su njih dvojica bili. Znamo tko je Ivan bio, dok je bio zdrav do 2004., 2005., kao i Marko, bez obzira na sve te ozljede koje je imao. Imam usporedbe sve trojice, od njihove sedme godine dalje po kvartalima. Luka nimalo ne zaostaje. To je momak koji sada na parketu iz čista mira skoči preko tri metra, pa treneri neka uzmu svoje igrače i neka vide koji na parketu mogu skočiti tri metra s mjesta u dalj.“- dodao je Ante o svom Luki koji je u ligi u sezoni 2019./2020. bio četvrti igrač po vrednovanju učinka, a i među najboljim pucačima trica.
Marko je najpoznatiji od braće, olimpijac i internacionalac koji je prošlu godinu igrao u Turskoj. U 37. godini razmišlja, naravno, i o prestanku profesionalne karijere, ali nije još odlučio.

tomas1

„Marko govori da bi, možda, odustao, Niti mu govorim hajde, niti mu govorim nemoj. Znam da je Marko natjecatelj. Visok je 202 centimetra bos, više nego što ljudi misle. On ne bi sada trebao igrati krilo nego krilnog centra, odnosno četvorku jer ima dalekometni šut i u obrani može svakog čuvati i preuzimati i ne vidim u Hrvatskoj nikog na toj poziciji koji ovog trenutka može igrati kao što može Marko. On, ako hoće, neka igra. Ako neće, neka odustane. Napravio je dobru karijeru. Ako će odustati, mora naći što će raditi. Nema „ribičije“. To je jedan lijep hobi, ali nije život.“- ustvrdio je Ante Tomas.

Najstariji sin Ivan trener je u KK Bosco i izbornik juniorske državne vrste

„Ivan ide svojim dobrim trenerskim koracima. Nisam siguran hoće li dobiti šansu da odradi nešto na višoj razini. Nije dovoljno biti kvalitetan i talentirani trener. Moraš biti dio „jet seta“ da bi dobio poziciju gore, ali, dobro, on je odlučio raditi po manjim klubovima do daljnjega dok ne dobije nešto pametnije, znači da napravi dobar ugovor. Ovo je sada rad, Zabok, Bosco, da zaradiš pristojnu plaću za svoju obitelj. Izbornik je juniorske reprezentacije. Ne vjerujem da bi ga Dino Rađa uzeo da nije nešto u njemu vidio. Okupio je dobro društvo oko sebe, po svojoj volji, svoje bivše suigrače. On „šiba“ dalje. Ja Ivana nikako ne mogu prežaliti ni dan-danas što se tiče igračke karijere. Na štitnjaču je obolio 2004./2005., imao dvije operacije, nakupile se ozljede. Ljudi ne znaju što se dogodilo.

Joke Vranković kaže da je svjetski rekorder u tome da je odozgo, s vrha, „zaronio“ dolje kao nitko. Pokušao sam ga dignuti, ali, iskreno nisam mogao. Neki ljudi koji su bili moćni, nisu mi dali priliku da on negdje nešto odigra, čak su se i naslađivali kada se to dogodilo. Sjećam se Markove ozljede Ahilove tetive 2013. godine kako su neki ljudi likovali. U revoltu je Marko najavio da je gotova karijera, da će završiti karijeru s time. Nisam to dao, ozdravio je i, na kraju, je još igrao osam godina u Hrvatskoj, Turskoj, Bosni i Hercegovini i, naposljetku u Gaziantepu kod Nenada Markovića.“-osvrnuo se Ante Tomas, dodajući da Marko može i još igrati na visokoj razini.

Reprezentacija bez Olimpijskih igara u Tokiju

„Ne ide u Tokio niti Srbija, Litva, Kanada, Brazil. Mnoge reprezentacije koje su kudikamo jače od nas nisu prošle kao domaćini izlučnih turnira. Što mi hoćemo. Mi smo izgubili od Njemačke koja je objektivno jača od nas. Brazil je jači od nas. Mogli smo proći, na kraju krajeva tek smo na kraju u završnici utakmice izgubili od Njemačke, a ljudi će sada reći – jedna Njemačka. Njemačka je igrački jača od nas. Vidim da Mršića razapinju, nisu ljudi tu u pravu. Ne znaju ljudi koji nisu radili, ne znaju pozadinu toga. Uvijek kažem, ovo je jedan skup igrača, s nekoliko vrlo kvalitetnih, koje nije zgodno „zamiksati“, a da bi ih „zamiksao“ treba puno više vremena nego što je ovo bilo.

Veljko je sada razapet, neću reći na stup srama, a, po meni, to nije u redu. Trebalo bi ga, ipak, poštedjeti i definitivno ne treba ga niti dirati. On treba ostati i dalje na čelu reprezentacije. Na Europsko prvenstvo su se plasirali, a već sam odlazak na smotru je velik uspjeh. Treba vidjeti dalje što i kako. Mi svaki dan mijenjamo izbornika, nalazimo im mane i uvijek smo nezadovoljni rezultatom. To nije dobro za našu košarku. Najbolje bi bilo kada bi mogli napraviti dva-tri kluba koji bi izgledali kao klubovi. Mi, nažalost, nemamo niti jedan klub u Hrvatskoj da možemo reći – to je to.“-ustvrdio je u intervjuu za Prigorski.hr križevački košarkaški stručnjak Ante Tomas.

Maurizio Novosel