Piše: M. Mirković

Nakon što je prije par dana u RTL direktu ministar turizma Gari Capelli pompozno najavio kako će hrvatski turizam ove sezone spas potražiti u domaćim gostima, nismo se mogli oteti dojmu kako ministar javnosti prodaje maglu, zaboravljajući da uz znatni pad turističke aktivnosti, slijedi nam i najveća ekonomska kriza do sada.

Bajka kako će hrvatski turizam opstati samo od domaćih gostiju ili eventualno od čeških turista daleko je od realnosti, posebice ako uzmemo u obzir da su izvanredne mjere i karantena još na snazi.

Popuštanje mjera prema najavama epidemiologa i premijera očekuje se tek u svibnju, a ako pratimo događanja u susjednim zemljama neki ozbiljniji pomaci bi se mogli dogoditi do kraja lipnja.

No i uz te pomake totalno je irealno da će većina Hrvata za ljeto pohrliti na skupe hrvatske destinacije gdje je u prosjeku smještaj oko 100 eura, a van sezone ne manje od 50 eura s primanjima u prosjeku oko 4 tisuća kuna.

Hoteli su tu u još nezavidnijoj situaciji s obzirom na cijene i klijentelu dubljeg džepa, osim kod nekih iznimnih aranžmana u predsezoni koja sada faktički ne postoji.

U vrijeme korone i globalne krize koja će se za vrijeme ljeta pa do kraja godine preliti iz Europe i Amerike u Hrvatsku, gdje se očekuje pojačana nezaposlenost bez obzira na Vladine mjere, daje nam jednu drugu sliku od one vizije ministra Capellija.

Prava realnost je uništena sezona i eventualno popunjavanje do maksimalno 30 posto smještajnog kapaciteta (i to je optimistična procjena, op.a.), osim ako ne dođe do znatnog snižavanja cijena od barem 50 posto, što će hotelijeri, a i elitni restorani na top lokacijama teško prihvatiti.

Privatni smještaj u ovom razdoblju imat će puno veći potencijal, dok će ugostiteljski, ponajviše restorani morati jako dobro razmisliti koliko im je isplativo raditi s puno manjim maržama – moguće je, no s obzirom na hrvatski sindrom “zdrpi i zbriši” vrlo teško za očekivati.

Naravno, neki će se zasigurno prilagoditi novim korona uvjetima te će s nulom preživjeti ovu godinu. Uz sve to bitno je spomenuti kako su neke istarske i dalmatinske destinacije poput Dubrovnika, Hvara, Zadra i Rovinja gradili priču elitnog turizma kojem, prema sadašnjim projekcijama, prijeti najveći kolaps.

Ne smijemo zaboraviti i zadnju informaciju koju je plasirao ministar Božinović kako će se vjerojatno do lipnja otvoriti kafići i restorani koji će svoje poslovanje moći prilagoditi izvanrednim mjerama.

Ta priča je pozitivna za turističke lokacije i ugostitelje koji imaju velike terase pa im se isplati na taj način prilagoditi svoj rad, ali za male lokalne kafiće i restorane ta priča nema pozitivnu računicu već je to polagani kraj za sve one koji si ne mogu priuštiti veće terase i kupovinu novog inventara.

Čak i uz tu prilagodbu zbog financijske krize koja će nastupiti ne može se očekivati da će naši ugostitelji moći dobro poslovati. Ta mjera zapravo je slamka spasa za ministra Marića koji muku muči sa spašavanjem zemlje od bankrota pa se na taj način pokušava pokrenuti gospodarstvo i što prije skinuti
ugostitelje s mjera kako bi se što prije pokrenuo turistički sektor koji čini gotovo 20 posto BDP-a.

Kad sve to sagledamo s čisto financijske strane, bez populizma i sindikalnih spinova, jedine prave mjere su rezanje javnog sektora, racionalizacija troškova u državnom aparatu i smanjivanje broja općina, u protivnom bi se lako moglo dogoditi da nam najbolji gosti budu šefovi sindikata, državni službenici, saborski zastupnici i kvazi menadžeri državnih firmi. Pravi hrvatski san, zar ne?