Jučerašnja ostavka ministra obrane Damira Krstičevića zbog pada vojnog aviona u kojem su poginula dva pripadnika Hrvatskog ratnog zrakoplovstva kod mjesta Biljane Donje kraj Zadra definitivno je obilježila ovaj tjedan.
Ministar Krstičević bio je jedan od provjerenih Plenkovićevih kadrova koji je do sada već davao ostavku – 2017. u vrijeme požara u Splitu naprasno je reagirao naljutivši se na bivšu predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović jer mu je uputila kritiku oko angažmana vojske, no ostavka je brzo povučena nakon razgovora s premijerom.
O njegovoj ostavci govorilo se i početku ove godine kada je imao problema s ispunjavanjem imovinske kartice gdje je umanjio vrijednost svoje vikendice za dva puta. I tada je premijer Plenković stao u obranu svog ministra. Uz to prisjetimo se i neuspješne kupovine izraelskih F-16 aviona koja se na kraju pretvorila u internacionalni fijasko, gdje je Krstićević pod utjecajem premijera na kraju morao odustati od nabavke.
Te godine dogodio se i onaj urnebesni incident u Saboru gdje je ministar bacio maketu aviona i vikao na SDP-ovca Franka Vidovića vrijeđajući ga pred televizijskim kamerama. Nakon te scene Krstičević se skrušeno i gotovo u suzama branio riječima „Ja sam ratnik, to se ne radi vojniku“. Bilo je toga još, ali s vremenom javnost se navikla na premijerovog „emotivnog i pomalo neuračunljivog ministra“ koji ipak, unatoč svim aferama, uživao povjerenje prvog čovjeka države.
Iako je za vrijeme rata možda bio uspješan general, ministar Krstičević definitivno je antitalent za politiku te u ovo vrijeme pred parlamentarne izbore postao je pravi teret za Plenkovićevu vladu.
Nakon maratonskog sastanka Plenković ipak prihvatio ostavku Krstičevića
Ovu tezu danas potvrdio je i sam premijer, prihvaćanjem ostavke nakon nevjerojatnih pet sati vijećanja. To će biti čak 15. ministar koji je napustio Vladu u nepunih četiri godine. Statistika koja zapanjuje, ali i dovoljno govori o HDZ-ovom kadru i profilu ljudi koji su bili na čelu ključnih resora u zemlji.
Usprkos ostavci, ovo je prvi put u povijesti HDZ-a da neki ministar na vlastitu inicijativu zbog moralne odgovornosti daje ostavku. U isto vrijeme pohvalno i žalosno.
Voljeli mi Krstičevića ili ne, treba cijeniti ovaj potez, jer barem dokazuje kako nije sve moralno i pošteno nestalo ih HDZ-a, pa makar možda i ne bilo iskreno.
mm/prigorski.hr