Piše: Nikica Barać
Nikad se nisam namjerno dovodio u situaciju da grlim svoje kosti i svoju kožu.
Nisam tražio da mi netko dodijeli sve karakteristike osjetljivog raka koji će se jednom uloviti za tvrdoglavu milost i „umrijeti“ boreći se za njezin blagoslov.
Mi smo uglavnom ono što nikad nismo tražili, a opet ono u čemu se pronalazimo svaki dan u svakoj oluji koju pokušavamo samo preživjeti.
„Gdje me staviš tu ću rasti.“ – rekao bi Gibonni.
Jedna mi je djevojka u bolničkom krevetu rekla da brinem o sebi, jer tako ću najbolje brinuti o njoj… U trenutku koji nije bio bogat idejama i riječima, mogao sam izbrojati svaku zabrinutu boru, bolnu točku na njezinom licu. Osjetio sam barem svaku drugu.
Djevojka koja je u tom trenutku plesala u gorućoj sobi, pronašla je malu rupu u najdaljem kutu i na trenutak izgovorila mudrost svih mudrosti. Možda čak i najpametniju rečenicu koju sam ikad čuo.
Brini o sebi, jer tako ćeš najbolje brinuti o meni.
Nikad se nisam namjerno dovodio u situaciju da zlostavljam svoje tijelo i svoj um bičevima i batinama koje bole više od potrebnog. Tjerao sam se na čistinu situacija u kojima sam brigom o drugima, najviše brinuo o sebi. Zapravo, da bar jesam… Mislio sam da to radim, a zapravo nisam pomagao nikome.
Napravili su me rakom. Čovjekom koji brine jer želi, a želi jer voli.
Ljubav nije uvijek briga, i samo ponekad ona ima više smisla ako se koristi umom, a ne srcem. Ona je posebna i neuništiva, ali nije uvijek pametna. Voljeli su mnogi kojih danas više nema jer nisu znali brinuti o sebi…
Nisu rasli tamo gdje su bili stavljeni – ostavljeni. Ostali su zameteni u ruševinama koje nitko nije znao očistiti.
Jedna me djevojka u bolničkom krevetu samo pogledom podsjetila da je ovaj svijet samo poligon za gluposti koje moramo udarati istim bičevima koje tako pogrešno i prečesto koristimo na nama samima.
Ubola je raka u meni koji svojim kliještima plješće dok gega s plaže u more.
Spreman brinuti o sebi, jer mu je rečeno da će tako najbolje brinuti o drugome. To je rak na kojeg sam najponosniji i koji mi je odao najveću tajnu ovoga svijeta.
Tajnu koja ne briše smisao prošlosti, mir sadašnjosti i čežnju za budućnosti.
Zato brinite o sebi, jer tako najviše brinete o drugima (barem onima koji vas vole), i gdje vas stave, tamo rastite…
prigorski.hr