Novinar portala prigorski.hr Eduard Petranović na utakmici Hrvatska – Češka u Francuskoj
Već duže vremena pratim hrvatski nogomet i hrvatsku reprezentaciju, sve uspjehe i padove te probleme s kojima se hrvatski nogomet susreće. Osim toga, dobro sam upoznat i sa stavovima pojedinih medija prema hrvatskom nogometu i dobro znam kako mediji plasiraju teme vezane uz hrvatski nogomet. Ovo je moj komentar na nerede u Francuskoj kao navijača koji se nalazio nekoliko metara iza huligana, ali i kao novinara te dugogodišnjeg pratitelja fenomena huliganizma i proučavatelja tanke granice između borbe za pravdu i borbe za vlastiti interes.
Na utakmicu u St. Etiennu krenuo sam autobusom punom navijača iz svih dijelova Hrvatske. Među njima su bili i moja djevojka te moj dobar prijatelj. Ekipa nije znala da dolazim iz svijeta medija pa se nisu ustručavali podijeliti sa mnom svaku misao oko problema koji ih muče i prognoza za utakmicu. Dobro poznajem navijački mentalitet, a isto tako i mentalitet onih koji se smatraju jedinim pravim navijačima, a zapravo su izgubljeni u svojem jalu i bijedi.
Nije nas bilo mnogo, ali bilo je jasno jedno. Bilo da su navijači iz Zagreba, Vukovara, Splita, Osijeka ili Rijeke, ujedinjeni su kad je u pitanju reprezentacija. Mnogi od njih iz svojih određenih razloga ne podržavaju vodstvo HNS-a i GNK Dinama, ali su se složili da reprezentacija mora biti sportska svetinja i iznad vlastitih želja i interesa. Nikakvi bojkoti, nezadovoljstva neuspjesima određenih nogometnih klubova ili jednostavno suprotna mišljenja ne smiju biti iznad reprezentacije i toga su pravi navijači svjesni.
Nakon neprospavane noći i ukočenih vratova (zbog ekstra premalog autobusa) stigli smo u St. Etienne i najprije posjetili stadion. Nakon toga, zaputili smo se prema glavnom trgu gdje je počelo ludilo.
Navijači ( ili simpatizeri kako nas uglavnom nazivaju oni koji smatraju da uništavati imovinu, vrijeđati i krasti znači biti pravi navijač) iz svih dijelova Hrvatske te dijaspora sa svih strana svijeta ujedinjeno su pjevali, slavili, plesali i navijali već od 11 sati ujutro. Punio se lijepi francuski gradić kockicama, a nismo se libili fotografirati niti s malobrojnim Česima s kojima smo vrlo rado popili pokoje piće, a onda ih opet nadglasali u navijanju pokazivavši im cijelu artiljeriju hrvatskih navijačkih pjesama ( dok se sa češke strane moglo čuti samo; „Češi ,Češi, Češi…“).
Bilo je tu i brojnih poznatih lica iz hrvatskog društvenog, medijskog ili političkog svijeta i svi smo skupa slali prekrasne slike zajedništva, pozitivne energije i ljubavi prema sportu u svijet. Pokazali smo da unatoč velikoj financijskoj, političkoj i društvenoj krizi možemo biti ujedinjeni kad treba, pa makar se radilo o sporednoj stvari, sportu.
Fešta se prebacila na prekrasan stadion Geoffroy Guichard gdje smo nadglasavali Čehe još od 2 sata prije utakmice. Prekrasno je bilo doživjeti trenutak kad se prije utakmice puštaju pjesme koje su navijači izabrali za ovaj EURO. Prvo je bila češka pjesmica koja je na ekranu bila prikazana s tekstom jer očito ju velika većina ne zna. Nakon njih je hrvatski spiker, voditelj Frano Ridjan uzviknuo na razglas da poziva sve Hrvate i prijatelje hrvatske nogometne reprezentacije da zajedno zapjevaju našu pjesmu koja određenim mrziteljima smeta, pjesmu; “Lijepa li si” Marka Perkovića Thompsona.
Naravno, nama tekst pjesme nije trebao jer ju svi Hrvati znaju. Pjesma se orila stadionom, a ubrzo su na teren stigli i glavni akteri cijele priče; igrači. Našeg kapetana zazivali smo i skandirali mu preko 5 puta i on se svaki put odazvao i zahvalio na podršci. Naši ekstra klasni vezni igrači koji se ovo prvenstvo bore kao lavovi, bili su s nama u simbiozi od prvog trenutka kad su kročili na travnjak. Svaki naš usklik ka Luki Modriću ili Ivanu Rakitiću, dočekan je zahvalom spomenutih zvijezda.
Ta povezanost navijača i igrača, posljedica je onoga što cijela nacija zna. Ovaj EURO je povijesna prilika za hrvatsku nogometnu reprezentaciju da napravi rezultatski iskorak, a naši igrači su to dosad prikazanom igrom i potvrdili.
Utakmica je započela, a ja sam kao dobar poznavatelj igre naše reprezentacije u prvim trenucima osjetio da je to igra koja će uroditi plodom, odnosno pogocima. No, onda sam ih primjetio i rekao sam svojoj djevojci kojoj je ovo bio prvi ovakav veliki sportski događaj: “Vidiš ove dečke ondje, nekih 3 reda ispod? To su dečki koji su došli izbaciti hrvatsku nogometnu reprezentaciju sa EURA, to su dečki koji su došli osramotiti Hrvatsku!”
… NASTAVAK SLIJEDI…
Eduard Petranović/prigorski.hr