Prije točno deset godina 24. travnja 2015. godine s radom je započeo portal Prigorski.hr. Cijelu tu medijsku priču započeo je glavni urednik portala i direktor poduzeća Prigorski Media d. o. o. Željko Picig. U razgovoru se osvrnuo na proteklo desetljeće rada portala, ali i svoga života.

Kako je došlo do pokretanja portala Prigorski.hr?

Kao križevački gradski vijećnik u to sam vrijeme silom prilika trebao pratiti medijsku scenu u gradu. Postojao je jedan portal koji je rijetko pratio sjednice Gradskog vijeća, ali i druge sportske, kulturne i ostale događaje. Radio je bio pod “gradskom palicom” pa nije davao prostor koji bi sve zadovoljio. Razina političke komunikacije također je bila na niskoj razini. Zato mi je bilo jasno što treba Križevcima i Prigorju. Osnovao sam Udrugu za promicanje građanske političke kulture “Demokroacija”. To je bio prvi pozitivni šok u gradu. Nas desetak, aktivno okupljenih oko rada udruge, organizirali smo brojne tribine na koje su dolazili bivša premijerka Jadranka Kosor, bivši predsjednik RH Ivo Josipović te brojni političari i čelnici stranaka s lijevog i desnog političkog spektra. Gradska vlast nije s veseljem dočekala taj naš angažman, bilo je tu raznih smicalica i opstrukcija, ali to nas je još jače motiviralo u našem radu. Radiju sam ponudio besplatne radijske emisije u koje sam namjeravao dovesti najistaknutije hrvatske političare. Nije to naišlo na odobravanje, već se tražilo da udruga plati emisije pod nazivom “Politička abeceda”. Radio je bio u velikim dugovima, emisija se ipak nije plaćala, već se postojeći radijski dug zatvarao putem sponzora.

Udruga je bila iznimno aktivna, uključivala se u ekološke i humanitarne akcije te brojne druge aktivnosti, a imali smo i nogometnu ekipu koja je sudjelovala na malonogometnim turnirima. Potom sam odlučio krenuti korak dalje, a to je bilo pokretanje portala prigorski.hr. Kao agronom po struci, moram priznati da nisam bio ni svjestan kakve će prepreke stajati ispred mene da bi došlo do realizacije projekta, ali bio sam u najboljim godinama, pun energije i okružen mladim ljudima koji su se htjeli uključiti u ovaj projekt. Kad imaš takve ljude oko sebe, onda je sve lako.

Nemoguće je pobrojati sve ljude koji su pomagali, volontirali, pisali, hodali po terenu i fotografirali. Svi ti ljudi utkali su mali dio sebe u to da je danas Prigorski.hr medijski brend. Ponavljam, nije bilo lako pokrenuti portal, novca nije bilo, ali bilo je ideje i želje. U Gradskom vijeću upoznao sam Dejana Pernjaka koji je u to vrijeme tražio posao. Ponudio sam mu radno mjesto na portalu i otvoreno mu rekao da će nam trebati minimalno dvije godine “krvavog rada” da postanemo ono što želimo te da ću dati sve od sebe da zaradimo za njegovu plaću, ali s mogućnošću da će plaća kasniti. Pero je, kako ga od milja zovemo, odmah pristao, jer je i njemu to bio životni izazov. I tako je krenulo. Mučili smo se s jeftinim i dijeljenim serverima, padala je stranica, nije bilo dosta prostora za sve fotografije koje smo željeli objaviti, mučio nas je spori internet i loši fotoaparati, imali smo probleme s Facebookom, a plaća je znala kasniti dva mjeseca. Tako je to otprilike izgledalo dvije godine. Sve su plaće svejedno isplaćene i dugova nismo imali.

Zašto ste osnovali još jednu udrugu i tvrtku?

Najprije sam osnovao poduzeće Prigorski Media d. o. o. Portal Prigorski.hr nastavio je nakon udruge svoj put u tom poduzeću. Jednostavnije je funkcionirati tako, nego kroz udrugu. Drugo poduzeće koje sam osnovao Prigorski Marketing and Consulting d. o. o., bavi se poslovima snimanja, marketinškim i agencijskim uslugama. Rad na terenu postao je prepoznatljiv kod puno oglašivača pa sam odlučio poslove razdvojiti u dva poduzeća.

Osnovao sam i novu udrugu – Društvo za očuvanje križevačke kulturne baštine “Križevački štatuti”. Prateći druge gradove kako realiziraju europske projekte kroz udruge, želja je bila da za početak krenemo revitalizirati “Križevačke štatute”. Organizirali smo brojne aktivnosti i uredili bivši prostor Križevačkih štatuta u kojem smo održavali izložbe, koncertne večeri i počeli se družiti “po Štatutima”. Danas taj prostor koristi druga udruga, a novi predsjednik “Križevačkih štatuta” postao je Siniša Katavić. Naime, postalo je vremenski jako teško voditi dvije udruge i dva poduzeća, a kasnije je došla i treća tvrtka. Zadovoljan sam što je Siniša podmetnuo leđa i s odličnim programima nastavio voditi udrugu koja ima veliki potencijal. Vjerujem da će i moja sestra Tanja Baran, kao počasna predsjednica toga društva, ustrajati u radu te udruge koja od početka kao cilj ima projekte koji bi mogli promijeniti turističku sliku grada u nacionalnim okvirima. Nova gradska vlast u Križevcima pred sobom će imati i taj izazov.

Kako je konkurencija gledala na vaš rad?

Mi smo imali toliko obveza i terenskog rada da druge portale uopće nismo pratili, ali smo ubrzo shvatili da oni prate nas i da im se ne sviđa kako rastemo. Ubrzo smo postali najčitaniji portal jer smo svakodnevno bili s ljudima na terenu, donosili smo brojne vijesti, zanimljivosti koje su bile potkrijepljene brojnim fotografijama i video sadržajima. Nakon dvije godine rada na portalu koji nosi ime Križevaca točku i riječ info osvanuo je tekst koji je potpisao Sergej Novosel pod naslovom “Kad se nalukneš zgadi ti se”. Kasnije nam je taj isti Sergej slao priopćenja iz trgovačkog centra, a danas s novoga radnog mjesta i, zamislite, više mu se ne gadi što mu Prigorski objavljuje priopćenja. Njegov brat Sandro danas radi kao gradski pročelnik, a njihova sestra Silvija konstantno proziva rad gradske vlasti, ali vješto zaobilazi rad svoga brata. Isti portal nije našao shodno objaviti da je 90 tisuća eura ukradeno s Radija Križevci, a godinama im se također nije gadilo preuzimati fotografije s Prigorskog bez odobrenja.

Moram spomenuti da je 2018. godine njihov bliski rođak Maurizio Novosel morao napustiti mjesto direktora tadašnjeg Radija Križevci, a do toga trenutka vrijeđao je i portal i mene osobno. Sve je to činio i s Facebook profila Radija Križevci. Također mu se nije svidio naš rad, jer su mediji koje su oblikovali Novoseli postali sporedni u gradu. Nakon što je Maurizio ostao bez posla moj i tada njegov prijatelj Tihomir Gudić zamolio me da ga zaposlim. Iako nisam imao resurse za još jednu plaću, primio sam ga i postao je dio prigorske medijske obitelji. Uz Tihomira Gudića i mene otišao je u mirovinu, a danas spočitava da je godinu dana radio na portalu na minimalnoj plaći. Danas je dotični u mirovini i s nećakinjom piše za taj isti info portal. U “znak zahvale” negativno pišu o mojem radu, i o radu Tihomira Gudića.

Jeste li tijekom svih godina imali podršku obitelji i prijatelja?

Obitelj je uvijek najveći oslonac, jer moja česta izbivanja od kuće, osjetili su oni. Supruga je u vrijeme pokretanja udruge i portala ciljano ostalo bez posla u Križevcima i morala je posao tražiti u Zagrebu. Čak su me i pratili jedno vrijeme. Netko bi rekao da tako nešto nije moguće u Križevcima, ali kroz naše pisanje mnogima smo stali na žulj i nisu se mirili s našim radom i uspjehom. Podržali su nas čitatelji koji su nam ostali vjerni, čak i dok su nas prijavljivali Facebooku i na taj nam način rušili doseg. Da nije bilo podrške čitatelja, vjerojatno bi sve otišlo u drugom smjeru.

Što se tiče prijatelja, ekipa iz Udruge “Demokroacija” uvijek je bila tu i bili smo složni, dok smo u članstvo “Štatuta” primili i neke starije članove – političare. Jedan je posebno radio nered. Ivana Majdaka izabrali smo za predsjednika Nadzornog odbora udruge i svi smo kroz druženje s njim stekli dojam da je riječ o čovjeku koji će pridonijeti u radu. Djelovao je kao pitom čovjek, umiljati djedica. To prijateljstvo išlo je do te granice da je sam ponudio novce sindikata Udruzi “Demokroacija” kako bismo platili redizajn portala i prešli na jači server. Bila je to jedina moja pogrešna procjena u ovih deset godina. Na račun udruge sindikat je uplatio pozajmicu od 40 tisuća kuna, a onda je Majdak tražio da ga bezrezervno “podupiremo” na izborima za gradonačelnika 2017. godine. Tražio je i djelatnika portala Dejana Pernjaka da bude njegov zamjenik. Zahvalio sam mu se na takvoj ponuđenoj suradnji, Pernjak mu nije želio biti zamjenik. Tada smo se i u tom okolnostima razišli s čovjekom s kojim smo zajedno ispili brojne kave. Sredstva pozajmice koja je udruga vraćala sindikatu, vraćao je nazad na račun udruge i podigao tužbu tražeći da osobno vratim te novce. Na kraju je Majdak izgubio izbore, novce sam vratio sindikatu, ali priča s tim čovjekom željnim medijskog prostora nije prestala.

Zašto ste se 2022. godine primili čelnog mjesta u poduzeću Radio Križevci d. o. o.?

Nakon Maurizija Novosela direktor radija postao je Tihomir Komljenović. Već dvije godine nakon što je postao direktor, razgovarali smo o prodaji radijskih udjela. U to vrijeme, dugovanja koja je Komljenović naslijedio bila su ogromna, a naslijedio je i sudski postupak u kojem je utvrđeno da su bivša direktorica Radija Križevci Danica Čataj i knjigovotkinja Anđelka Tukša ukrale 90 tisuća eura. Radnici su bili na malim plaćama, a za plaću direktora često se skupljalo do kraja mjeseca. Tražila se svaka kuna spasa, a među onima koji je ponudio mediju novce, bio je ponovo Ivan Majdak, političar, majstor blogova, foruma i raznih Facebook profila. Nakon što nije uspio putem portala, pokušao je do mjesta gradonačelnika 2021. godine doći putem radija. Šef sindikata postao je i direktor sindikalne tvrtke. Sindikat je uplatio 50 tisuća kuna sindikalnoj firmi, a sindikalna firma uplatila je na račun Radija Križevci 50 tisuća kuna predujma za oglašavanje. Sindikalna firma na radiju je oglašavala košnju trave i uređenje živica, slikarske tečajeve, a onda je račun od gotovo 20 tisuća kuna zatvoren s predizbornom kampanjom Ivana Majdaka.

Ni te transakcije i radijske emisije nisu pomogle Majdaku da 2021. godine postane gradonačelnik. Komljenović je potom odlučio otići u mirovinu bez radijskih briga. Nakon pola godine intenzivnog pregovaranja, odlučio sam krenuti i u taj izazov. Za udjele sam uplatio značajna sredstva i resurse koje imam na portalu, okrenuo sam ih prema radiju. Na radiju postajem direktor volonter, jer je samo takvim modelom da meni ide nula, ništa, zero, radnicima mogla porasti plaća. Nakon tri mjeseca snimanja financijske, kadrovske i tehničke situacije trebalo je donijeti odluku o tome kako spasiti posrnuli radio koji je ostao u financijskoj dubiozi od vremena u kojem su “haračile” bivša direktorica i knjigovotkinja. Na takav radio nisu željeli doći novi oglašivači, prihodi su padali, a u opasnosti su bile i isplate omanjih plaća.

Radio je trebao rebranding, kao što to čine sve radijske postaje koje se nađu u problemima. Trebalo je pritom promijeniti ime i učiniti da sve ranije godine lošeg vođenja i kriminala budu zaboravljene. Nisam bio presretan što sam svoj izgrađeni prigorski brend dao posrnulom radiju, ali s prigorskim brendom najbrže sam mogao doći do novih oglašivača i novih ugovora. Tako je i bilo. U ove dvije i pol godine vraćeni su svi dugovi, primanja su radnicima povećana i do 100 posto, pokrenuli smo novu režiju, promijenili smo program koji je doveo do većeg broja slušatelja i oglašivača. Okićeni smo i vrijednim strukovnim priznanjima. Postali smo respektabilan mali gradski radio od kojeg živi 7 ljudi. U prošloj godini zabilježili smo rekordne prihode i dobit od 15 tisuća eura. I danas na radiju nema moje plaće, a dva radnika zaposlena su po 4 sata na radiju i po 4 sata na portalu Prigorski.hr. Ljudi s portala brinu se i o radijskom portalu, a gotovo svi tonovi s terena na radio stižu od djelatnika portala. Moram spomenuti da nije bilo moga stabilnog portala i ljudi koji su skupa sa mnom na terenu, nikada se ne bih prihvatio vođenja radija.

Radio je sasvim drugačija poslovna i medijska priča u odnosu na portal, a sve bi lakše i brže funkcioniralo, da se opet nisu aktivirali isti igrači. S lokalnog info portala krenula je negativna hajka oko promjene imena. Ponavljam, na tom portalu danas piše bivši direktor radija Maurizio Novosel koji živi u izvanbračnoj zajednici s bivšom direktoricom koja je potkradala radio i njegova nećakinja Silvija koja voli pisati o zapošljavanjima bez natječaja, a i sama je zaposlena bez natječaja 2018. godine na mjesto radijske novinarke. Čestitam tom križevačkom mediju na dva desetljeća rada, ali ljudi okupljeni oko te medijske obitelji pretvorili su rad u neku mržnju prema uspješnijima od sebe. Zbog toga i danas ovise o gradskim ili županijskim novcima kako bi preživjeli, a nakon toliko godina rada uistinu su trebali napraviti financijski iskorak kako ne bi bili ovisni o proračunskim sredstvima.

Grad Križevci je, koliko mi je poznato, do kraja prošle godine dodjeljivao sredstva svim medijima, a ove godine financiranja za info portal nema. Bojazni za njih svejedno nema, jer je tom portalu Županija podigla sredstva na 4 tisuće eura pa se, eto, odjednom se na njihovoj stranici može vidjeti da u Županiji nema nikakvih problema, njihovi upiti ne stižu u Ured župana, ali redoviti stižu u Ured gradonačelnika. Nemam ništa protiv da drugi mediji rade što ih volja, deset godina ih nisam spomenuo, ali ovo je ujedno i prigoda da se ukaže na takav način rada. Isključivo zato što se neprestano bave medijima koje ja vodim i sa mnom osobno. Nekad se znam osjećati i počašćeno koliko su okupirani sa mnom.

Zbog radija i propusta Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa dobili ste kaznu?

Istina je, ali neću platiti tu kaznu, već sam pokrenuo upravni spor. Naime, ponovo je gospođa s info portala brzo objavila da me Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa odlučilo kazniti s 500 eura, mene direktora volontera jer nisam na vrijeme predao imovinsku karticu, a to je Povjerenstvu prijavila baš ona. Kad sam imenovan za direktora radija uputio sam e-mail Povjerenstvu s upitom trebam li kao volonter predavati imovinsku karticu. Dobio sam njihov odgovor u kojem je stajalo da su upit zaprimili i da će mi uskoro odgovoriti. Budući da znam da kod nas sve sporo ide i smatrajući da kao volonter ne trebam predavati imovinsku karticu, a niti sam dobio zaporku za ispisivanje iste, ostao sam iznenađen kada su mi nakon nekoliko mjeseci odgovorili da su moj upit pronašli u spamu. Dvije godine kasnije donijeli su odluku da trebam platiti kaznu od 500 eura, iako je sasvim jasno da je odgovornost njihova. Ne radi se o velikoj novčanoj kazni, ali u upravnom sporu dokazat ću da kažnjavanje volontera zbog pogreške Povjerenstva nema smisla. Oni se trebaju ispričati meni, a ne da ja plaćam bilo kakvu kaznu za propust koji su svojim nečinjenjem izazvali oni.

Vratit ću se još malo na Ivana Majdaka s kojim imam tri sudska spora. Taj je čovjek toliko opsjednut mojim radom da me stavio i u svoj izborni program. To mi je čak i drago, ali mi nije drago da sam u programu čovjeka koji pojma nema o medijskoj industriji i čiji je najveći doseg komuniciranje sa samim sobom putem raznih profila, blogova i foruma. Budući da me taj čovjek godinama prijavljuje gdje god stigne, vrijeđa i sije riječi mržnje i neistine putem društvenih mreža, “bacio sam”, zbog sudskih procesa, oko na njegov životni put. Kad na tražilici ukucate njegovo ime i prezime vidjet ćete da je pao na detektoru laži, javni je dokument da je prijetio susjedu smrću, protiv njega se vode brojni sudski postupci, a proteklih mjeseci protiv njega se provodi istraga u kaznenom postupku. Taj političar vodi i sindikalnu tvrtku koja je svih proteklih godina poslovala s minusom, a članovima sindikata značajno je podigao mjesečnu članarinu. Uz sve ove postupke dokazao se kao iznimno neuspješan. Ono što bi ubuduće trebalo zakonski definirati je to da kandidati za izvršne funkcije koji su pali na poligrafu i koji su prijetili smrću ne smiju biti kandidati na izborima. O Majdakovim sudskim procesima zasigurno će se još pisati tada kada će procesi, u godinama koje su pred nama, završavati.

Kako vidite radio sutra?

Radio je jedini mediji u Koprivničko-križevačkoj županiji koji je u većinskom vlasništvu lokalne jedinice. Zapravo se politika treba potpuno maknuti od medija i Grad bi trebao prodati sve udjele. Očekujem od nove gradske vlasti da krene u tom smjeru. Ili ću ja prodati svoje udjele i zahvaliti se na volontiranju u ovome mediju. Još se i danas od pokojeg političara može čuti o povratku starog imena. To je moguće učiniti, ali uz značajno financiranje iz gradske blagajne, točnije uz oko 100 do 120 tisuća eura godišnje. Tako to rade neki gradovi u Hrvatskoj koji se bave medijima. Ako se želi ime grada u imenu radija, građani to onda trebaju platiti. Promjenom imena okrenuli smo se tržištu, odmaknuli se od politike, a križevački je gradonačelnik u dvije i pol godine na radiju gostovao tek pet puta. Slušateljima smo ponudili puno tonova s terena, nove emisije, korisne informacije, nagradili smo ljude koji su na radiju ostavili desetljeća svoga života. Ponosan sam na to što sam spasio radio, vratio dugove, djelatnicima značajno povisio primanja, promijenio sam sve što su drugi desetljećima govorili da treba učiniti, ali nisu imali ni znanja ni hrabrosti. Razumijem i da bi neki htjeli više narodne glazbe, ali gradski radio ne smije biti cajkaški radio. Pokušao sam zadovoljiti većinu slušatelja tako da tijekom tjedna mogu mirno pratiti program na radnim mjestima, a da za vikend ipak bude glazbe po želji slušatelja. Neki se bune i protiv malih oglasa. Činjenica je da oglasi umrtvljuju program, ali smo ostali servis našim slušateljima i mjesto putem kojeg mogu prodati svoje proizvode. Krajem godine istječe radijska koncesija pa ću odraditi još i tu obvezu produljenja, a onda ćemo na skupštini sljedeće godine donijeti odluku u kojem će smjeru radio ići dalje.

Spomenuli ste pritisak na medije i tužbe. Koliko ste takvih procesa imali u ovih deset godina?

Kad se potegne crta, u sve ove godine bile su 3-4 tužbe, i to uglavnom od političara koji su završili u zatvoru ili od poduzetnika sumnjivog morala. Sva sam ta sudovanja dobio, ostao je Majdak. Naime, mali broj sudskih postupaka ima za nas pozitivan ishod, zato što se uistinu brinem o istinitosti svake napisane rečenice, nema tekstova rekla – kazala, a poveli smo brigu i o komentarima. Komentari nisu omogućeni na samom portalu, već samo na Facebooku, TikToku, Instagramu i YouTubeu. Na Facebooku je sustav posložen tako da komentirati ne mogu osobe bez profilne fotografije, osobe koje imaju više od jednog profila, a oni koji vrijeđaju, prijete ili pišu neprimjerene riječi, Facebook briše sam. Uz sve ove zaštite dogodi se još pokoji komentar koji nije primjerenog sadržaja i zbog toga se ispričavam čitateljima. Da sustav nije tako posložen, vjerojatno bih svako malo boravio na sudu i potvrđivao da su prijeteći komentari i uvrede objavljene na portalu na kojem sam glavni urednik. Zato ćete na Prigorskom vidjeti najmanji broj lažnih profila, a uvrede i prijetnje mogu se primijetiti u tragovima. Ako uočite da netko piše nešto neprimjereno, slobodno nam javite.

Kakvo je vaše mišljenje o javnim pozivima za medije i financiranju medija?

Nemam ništa protiv javnih poziva, ali za medije to nije najsretnije rješenje. Glavni kriteriji za dobivanje sredstva trebali bi biti kvaliteta sadržaja, broj objavljenih programskih sadržaja i doseg portala. Ako Prigorski ima oko 3 milijuna korisnika godišnje, a neki drugi portal s istog područja 30 tisuća, onda ovom manjem treba dodijeliti minimalan iznos sredstava. Manji portali ne bi trebali tražiti javne pozive ako žele do većih sredstava. Ima primjera u kojima se sredine drže glavnih kriterija, a negdje ima doze subjektivnosti.

Iako Prigorski ima sjedište u Križevcima ističem da Grad i Županija za nas izdvajaju vjerojatno najmanje novca u odnosu na ostale gradove i županije u susjedstvu. Prigorski je danas stabilan i ne ovisi o “političkim sredstvima”. Vidljivo je da dajemo prostor svim političkim opcijama koje nas pozovu. Ako neku političku opciju nismo objavili, znači da nismo bili pozvani ili da nismo primili priopćenje. Naglašavam to jer sam uvidio da jedan političar, pogodite koji, pokušava na lažima o praćenju političara na portalu prikupiti za sebe neke poene na predstojećim izborima.

Poruka za kraj rođendanskog razgovora…

Hvala čitateljima na podršci! Tri milijuna korisnika prosječno svake godine – respektabilan je broj. Na Facebooku je 66 tisuća pratitelja, na TikToku gotovo 18 tisuća, na Instagramu 6 tisuća, a na YouTubeu 8 tisuća. Koristimo i mrežu X.

Prigorski izbacuje 100-injak vijesti dnevno, zapravo smo industrija vijesti. Osim vijesti iz Prigorja, kod nas možete pronaći i sve najvažnije vijesti iz Hrvatske, pa i svijeta. Cilj je bio da naši čitatelji imaju sve na jednom mjestu i da nemaju potrebe najvažnije vijesti tražiti po drugim portalima. Hvala i našim partnerskim servisima s kojima sve ove godine imamo jako dobar odnos. Hvala i portalima koji su nas prenosili. Vjerujem da su svi oni koji su surađivali s nama – zadovoljni. Po broju banera vidljivo je da su oglašivači zadovoljni, a naša je politika od početka bila da novim obrtima i novim poduzetnicima besplatno ustupimo medijski prostor. Stalnim partnerima nismo “nabijali” cijene, jer smo sve ove godine rasli zajedno.

Nakon prvih deset godina portala stiže novo vrijeme za medije i Prigorski se tome već prilagodio. Od prošle godine značajno smo pojačali aktivnost na svim navedenim društvenim mrežama i u tome je ključ budućeg uspjeha portala. Slobodno nas zapratite i tamo, jer ćete pronaći sadržaj kojeg na portalu možda i nema.

Slobodno se i dalje svakodnevno naluknite! Dobro došli!